Mimikrija

kamuflaža

                 Na rubu šume, pokraj autoputa u blizini holandskog grada Bloemendaal-a postoji antenski  stub mobilne telefonije kamufliran  u bor !?! Ovaj antenski stub nije prirodan, u najboljem slučaju to je predstava prirode. To je ilustracija prirode, poput naslikanih pejzaža koji vise na zidovima iznad sofe. Da li još uvek imamo izvorni doživljaj prirode? Ili smo samo okruženi njenom predstavom?

                U Holandiji svaki kvadratni metar zemljišta je kreacija ljudske ruke, prave prirode više uopšte nema. The Oostvaardersplassen, jedan od najznačajnijih prirodnih rezervata je pre nego što je zemljište raskrčeno, bio industrijska zona. Čak i "zeleno srce" najgušće naseljenog dela Holandije je zapravo, srednjevekovna industrijska oblast, na kojoj su se uzgajali buseni trave. Naši rezervati prirode, su zapravo rezervati kulture oblikovani ljudskom rukom. " Bog je stvorio svet, sa jednim izuzetkom. Holanđani su ga za sebe stvorili sami "  kako je Volter zapazio još u  XVIII veku...

           Odlomak veoma  zanimljivog  eseja Koert Van Mensvoort-a Prava priroda nije zelena(Real Nature is not Green) u kom autor pokušava da nacrta varljivu  granicu između kulture i prirode u postindustrijskom dobu. Ne razvija se samo čovek i ljudsko društvo delujući na prirodu, priroda takođe uzima učešće u promenama na neočekivane načine. 

 preuzeto sa http://www.nextnature.net/

          


4 mala ćuka

                   Ako se neko još seća posta  Posleponoćne web destinacije(samo za noćobdije) , ovo je dodatak. Evo tajanstvenog junaka naše priče, ćuka,  u potpuno novom i neočekivanom izdanju. Ne želim da Vas previše zadržavam jer ovo morate da vidite, ova četiri ptića su maštovitija i od najmaštovitijih animiranih likova Pixar produkcije.

 

 

 

               Zapravo, i mala sova, ćuk spada u ugrožene vrste, preti im nestanak. Razlog je banalan, ćuk svoja gnezda pravi u starim deblima  koja se uređivanjem šumskih oblasti uklanjaju. Pa ako baš živite  negde gde još ima ćukova, možete vrlo jednostavno da im pomognete da se održe. Potrebno je samo napraviti jednostavnu drvenu kućicu  i okačiti o drvo, naravno po nacrtu ljudi koji su istraživali navike i ponašanje ove neobične i veoma korisne ptice. Ta kućica izgleda ovako, po ovoj skici su već postavljene kućice u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri.

 

  Detaljnije uputstvo sa pravljenje i postavljanje ovakve kućice možete pronaći na stranici   http://www.wild-serbia.com/projekat_sumska_sova.html

 


Pukotina u Zidu

                                                        
                                                            
THE WALLOvih dana se slavi dvadeset godina od rušenja Berlinskog zida i na sve strane možemo čitati i slušati  o implikacijama i istorijskoj magnitudi tog događaja. Ono što je u nekoj mojoj paralelnoj istoriji ostalo upamćeno po snazi značenja, emocija i simbola se desilo na periferiji rušenja tog jebenog zida 21. jula1990. godine na nekadašnjoj "ničijoj zemlji" između Potsdamer Placa i Brandenburške kapije koja je za tu priliku pretvorena u scenu za možda najveću rock operu ikad "The Wall".                 
               Sećam se čak i tog tinejdžerskog nestrpljenja dok sam čekao da konačno počne direktan prenos na tadašnjoj RTB. Kakva nam je nacionalna televizija bila i ostala , to je lako moglo i da se uopšte ne desi, čista sreća nas je uvrstila u 52 zemlje koje su događaj prenosile uživo.
               Iako postava Pink Floyd-a nije uspela da poruši svoje "unutrašnje zidove" i ovom prilikom nastupi zajedno, kao što je to uspela mnogo godina kasnije (2006) stravično dobrim  nastupom na LIVE 8  koncertu, Roger Waters je bio dovoljan da kompletan apsurd osvetli u srcima i dovede do katarze tih 350.000 srećnika koji su te julske večeri bili na Potsdamer platz-u.  Bez nepotrebnog romantizma, bez glorifikacije, bez snova o slatkoj sutrašnjici (koja uzgred nije ni došla)  ređale su se večne teme sa večnog albuma o večitom zidu.
                Dvadeset godina kasnije "proces" se nastavlja, a "tanak led savremenog života" je samo još tanji.
               Dobar povod sa još jedno ozbiljno preslušavanje i naravno počasno, doživotno mesto u klubu ličnih klasika. 
 
 The Thin Ice

...If you should go skating
On the thin ice of modern life
Dragging behind you the silent reproach
Of a million tear-stained eyes
Don't be surprised when a crack in the ice
Appears under your feet.
You slip out of your depth and out of your mind...
With your fear flowing out behind you
As you claw the thin ice.

 

 

 

 


Memento

 

Philosopher in meditation Rembrandt
                  

                Sloboda je poput tvrdog poroka, čiji se tragovi ne brišu lako.  Njeno svetlucanje u našem biću nikada ne gasne, u spomen na tren u kom smo bili.

                Sloboda je pamćenje, inače o njoj ne bismo mogli imati  nikakvu  ideju, a zemaljski dani i  služenje bi nam onda  bili lakši.

               Zatočeni,  ostaje nam da se slatko sećamo i sanjamo , koprcajući se doveka u toj neporoznoj, plemenitoj, ljudskoj, slobodoljubivoj  težnji. Ne da se čoveku ni dopreti , ni odupreti.


Put povratka

               "Tokom devedesetih pa sve do danas sve je naglašenija i uočiljivija čežnja u načinu na koji sasvim obični ljudi osećaju prirodu i govore o njoj.  Ljudi su ganuti pričama o prijateljstvu čoveka i medveda, očarani gracioznošću kitova, duboko dirnuti veličanstvenošću drveća, kao da su  ponovo  otkrili čudesnost velikog sveta kome pripadaju.  Stanovnici nekih predgrađa osećaju duboku povezanost sa preostalim džepovima nekadašnjeg prostranstva, šuma, močvara, livada koje ih okružuju, i spremni su da se u potpunosti posvete očuvanju tih prostora i da ih zaštite od urbanizacije i industrijalizacije. Drugi opet aktivno učestvuju u čišćenju i oživljavanju  degradiranih površina, reka i močvara.  Ljudi počinju da dižu glas u zaštitu običnih domaćih životinja kao što su krave i pilići.
                Kako da razumemo ovaj izliv osećanja? Do izvesnog stepena, to može biti rezultat aktivizma društava za zaštitu životne sredine. Ipak ono što se očigledno dešava više liči na potpuni preokret  i  korenitu promenu svesti koju niti jedan aktivizam nije u stanju da pokrene. Ne postoji politička opcija niti platforma koja može da računa na snagu i osećanja onih koji čeznu da ponovo otkriju i vrate se zagonetnoj i veličanstvenoj prirodi, onih koji osećaju simbiotičku povezanost sa životinjama i okruženjem tako snažno da imaju duboku moralnu potrebu da to i zaštite, i onih koji jedino u prirodi pronalaze mogućnost oporavka i  preporoda.   (Dalje)


«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 ... 20 21 22  Sledeći»