Automobilizam 2.0

Fenomeni svetske mreže web 2.0 kao i peer-to-peer (skr. p2p) se ne ispoljavaju  samo na internetu. Model decentralizovane kolaboracije, slobodnog pristupa i zajedničkog korišćenja, nenovčane razmene i deljenja, se praktičnošću rešenja nameće kao novi kulturni model i u sferama van svetske mreže. Mogućnosti primene peer-to-peer modela na konkretne probleme u praksi ograničene su isključivo maštom i kreativnošću. P2p protokol je po nekim izvorima nastao kao izum prevaranta koji je genijalni  alat koristio za provaljivanje broja računa kreditnih kartica da bi nakon toga doživeo masovnu i socijalno prihvatljiviju primenu u razmeni muzičkih i video sadržaja.

Da li je moguće ovaj model decentralizovane distribucije primeniti na našu potrebu za mobilnošću? Neki misle da je moguće i da će upravo tako izgledati budućnost automobilizma, a da će automobil u privatnom vlasništvu postati artefakt prošlosti.
 (Dalje)


Operacija cveće i drumski fantomi

               Ovih dana se puno diskutuje o famoznom zakonu, o nivou bezbednosti u saobraćaju,novim propisma itd. Stičem utisak da su i ovde glavni izvor problema zapravo rešenja. S tim u vezi setio sam se interesantne vesti iz Japana. Evo te kratke vesti u celini:

Ko tebe pajserom, ti njega cvećem

Stanovnici grada u Japanu sade cveće kako bi se odbranili od provalnika.

Stanari Suginamija, distrikta u Tokiju, posadili su raskošno cveće u baštama i na javnim zelenim površinama, u pokušaju da smanje broj provala u kraju.

"Započeli smo 'Operaciju cveće'. Ideja je da posadimo što više ukrasnih biljaka, jer će naterati ljude da više vremena provode u svom dvorištu brinući se o njima, i tako će možda videti sumnjivce koji se motaju po kraju", rekao je gradski zvaničnik Kijotaka Ojagi.

"Najbolji način za sprečavanje zločina je straža", dodao je on.

Suginami je za godinu dana zabeležio čak 1.710 pljački i provala.
 
Kada je udruženje za nadgledanje ulica primetilo da se manje pljačka u naseljima koja imaju mnogo cveća, gradske vlasti naložile su da Suginami "procveta".

Tokom 2008. godine, u šarenom Suginamiju zabeleženo je samo 390 pljački.


Izvor Mondo
                 Na prvo čitanje vest je možda nekom zabavna i ideja luckasta i istočnjački egzotična. Za mene je to jedna veoma dobra  vest, ako je malo drugačije čitamo. Stanovnici Tokija su svojim primerom pokazali da je zajednica sposobna da reši/ublaži veoma ozbiljne društvene probleme, poput pljačke i razbojništva, bez posredstva sile, zakona i represije.  Za razliku od sile zakona koji kreira nove socijalne probleme, otpadnike, prestupnike, prekršioce  i zatvorenike kao nuspojave prisilnog uspostavljanja reda, ono što zaista rešava problem je holistički pristup i socijalna invencija. Tokijskim fantomima je uređena sredina puna cveća zapravo jedno strano, gotovo neprijateljsko okruženje u kome ne osećaju prednosti domaćeg terena.
                Tako i sa drumskim fantomima, stvari se neće promeniti na bolje, ako ulice i putevi ostanu pogodno okruženje, poligon za demonstraciju društvenog statusa , prestiža, superiornosti ,  egoizma i (za)ostalih vidova plemenskog ponašanja.
 
   PS Ilustracija koja sledi nije banalna aplikacija japanskog rešenja na domaće probleme,  ovo  "rešenje" iz zelene Škotske ipak povezuje  dve priče na pomalo bizaran  način. Nemam rubriku slika dana, ali da je imam ovo bi sigurno bila jedna od tih.

Car dump
 


 
              


Upoznajte Situ & Ninu

Ko je propustio priliku  da ove godine u okviru Animatrix selekcije CinemaCity festivala u Novom Sadu pogleda animirani film Sita Sings the Blues (2008) nezavisne film-mejkerke Nine Paley,ima puno razloga da to učini sada,  jer ovaj film je poseban.

Poseban je jer nije "zaštićen" autorskim pravima, već je pod Creative Commons Share Alike licencom, moguće ga je legalno daunloudovati, narezati DVD, deliti, distribuirati, koristiti delove filma čak i u komercijalne svrhe, zapravo moguće je sve osim "zaštiti" ga autorskim pravima. Hrabra Nina Paly je odlučila da svoj film podeli sa svima, verujući da umetnik sam pronalazi komunikaciju sa publikom i da mu nije potrebno posredovanje industrije zabave i njihovih pravnih službi. Logično pitanje , od čega će umetnik živeti ako svoju umetnost deli sa drugima je dobilo odgovor nedavno na prezentaciji koju je Nina Paley održala tokom oktobra o rezultatima ovog poduhvata. Nina je pokazala da se zapravo isplati deliti, jer prihod koji je ostvarila poklanjajući svima ovaj film  je 55.000 dolara, i kako priznaje sasvim pristojno živi od toga. Procena producentskih kuća i distributera je da bi klasičnim kanalima distribucije mogla zaraditi najviše između 10 i 20 hiljada dolara.

U digitalnom dobu, pojam intelektualne svojine, copyright-a i autorskog prava dobija jednu potpuno novu dimenziju koja  preti da radikalno transformiše tržište koje na tim načelima funkcioniše i to se zapravo već dešava.

Oh da, o filmu, film je očaravajuća priča po motivima indijskog mita Ramayana ali i svojevrsni omaž blues pevačici Anette Hanshow
iz 1920-tih. Budući da je u Vašoj  produkciji, Vi ga finansirate i distribuirate, i njegova ste publika, konačna ocena je na  Vama. Uživajte u trejleru ili pogledajte ceo film!
 
 
 
 
 


 


Kraj posredničkih prava na VoIP

                                           

tu, tuuu...

 

 
Vest da će Skype preći na open source FreeSwitch nagoveštava kraj posredničkih prava na VoIP (Voice Over IP) i telefoniju uopšte.

Ideja  VoIP-a je da zaobiđe staru mrežu i međunarodne pozive preusmeri na novu mrežu, sa drugačijim poslovnim modelom. Tarifirajući po bitu, pre nego pojedinačnom pozivu , VoIP je korisnicima doneo značajne uštede i doprineo zameni postojećeg biznis modela.

Otkako je klasična telefonija izbačena iz igre, niko više nije morao prijavljivati međunarodne pozive niti voditi računa o tome koja strana žice će platiti razgovor, dovoljno je namiriti svoju mesečnu obavezu i obilje minuta je na raspolaganju.

Kada je VoIP  bio novina, posrednička priroda Skypa je imala smisla. To je pomoglo da VoIP-u  zaživi u svojinski organizovanom svetu.

Taj svet  intenzivno nestaje , telefonske kompanije očekuje sudbina novinskih kompanija koje gube monopol nad informacijama.

(Otuda ništa ne deluje tako promašeno kao izgovor Telekoma da je prinuđen da podigne cene fiksne telefonije kako bi privukao potencijalnog stranog ulagača, koga ni na vidiku! He,he!)


Ideje su novac budućnosti*

             *citat "Ideas are the currency of the future." Kevin Roberts, CEO Saatchi&Saatchi

 radiohead in rainbows

Kada je čuveni engleski alternativni sastav Radiohead 2007.god odlučio da svoj novi album In Rainbows ponudi fanovima putem interneta besplatno ili uz dobrovoljnu nadoknadu, to je u prvi mah delovalo kao eksperiment i  pobuna protiv  muzičke industrije. Mesec dana nakon toga grupa Comscore koja se bavi internet istraživanjima je sumirala prve rezultate, 38 % posetilaca sajta koji su daunlodovali alubum je to učinilo uz neku dobrovoljnu  naknadu.  Tako nešto je i bilo za očekivati, ako ljudi već imaju izbor, besplatno će najčešće biti opcija.

 Sajt je zabeležio više od milion poseta za tih mesec dana, i oko milion daunlouda. Obzirom na prosečnu zaradu benda  po prodatom disku ( kreće se od 1-3$) u klasičnoj industriji, lako je izračunati da je bend mogao da zaradi oko 2.000.000$ .  Da bi dostigli  istu zaradu potrebno je da onih 380.000 ljudi koji su donirali album u proseku priloži po 5.26 $. Studijom je ustanovljeno da je prosečna donacija po posetiocu bila oko 6 $. I to je to, fanovi i bend su izbacili iz igre muzičku industriju, ili je to bila samo prva runda.

 


        Možda je ovo i najbolja potvrda u prilog peer to peer ideji koja se oslanja na snagu internet socijalnih mreža i zajednice uopšte i kako one zapravo imaju realan  potencijal da promene zauvek stanje stvari i to ne samo u muzičkoj industriji.

  

U prethodnom postu koji se bavio mogućnostima   peer to peer ekonomije, bilo je reči o fenomenu mikrokredita koji je kao model nastao u siromašnim zajednicama gde su ljudi u nevolji prirodno upućeniji  jedni na druge  , da bi se razvojem socijalnih mreža preselio i u razvijena društva. U trenutku kada su klasične finansijske institucije uzdrmane globalnom krizom,  sudeći po britanskom Guardian-u, jedan od peer to peer lending sajtova kompanije  Zopa beleži pravi procvat. Ljudi se okreću ljudima, sigurniji su kada tačno znaju kome su pozajmili novac, rizik je manji , i kašnjenja u otplati gotovo da i nema ( ipak se radi o iznosima do vrednosti novog automobila, veće pozajmice se ne odobravaju ). Posrednik je izbačen, već se uspostavlja direktno ukrštanje ponude i tražnje na sajtu internet zajednice, koje nudi svakako prihvatljivije uslove (prosek oko 8.9%) i za one koji plasiraju i one koji pozajmljuju sredstva. Nema aktivne i pasivne kamate. Mikrobankarstvo je u povoju, i možda je još rano da postane ozbiljan konkurentski model klasičnim finansijskim institucijama. Po navodima na sajtu iza čitavog projekta stoje ljudi sa ozbiljnim iskustvom u finansijskim  poslovima, koji su shvatili da stvari mogu da se odvijaju i drugačije, na opštu korist. Postoje i nagoveštaji da je i  Richard Branson, vlasnik Virgin-a, takođe veoma zainteresovan da svoju poslovnu imperiju proširi i na peer to peer lending kroz novu članicu grupe Virgin Money.

 


 

 

Sačuvaj drvo, listaj blog !