Priroda i široka potrošnja

Objavljeno 15/05,2010

 
Save the planet ice
 
Organizacije koje se bave očuvanjem i zaštitom životne sredine,poput WWF i Greenpeace-a alegorično predstavljaju prirodu kao robu široke potrošnje kojoj preti nestašica i koje će nestati u potpunosti ukoliko smesta nešto ne preduzmemo. Iako ovakav prikaz, prirode kao artikla ima poentu, čini se da dovodi u sukob sa idejom iskonske, netaknute prirode, koja je takođe promovisana od strane istih organizacija. Kako je moguće opažati prirodu i kao netaknutu i kao široko-potrošnu u isto vreme?
Mogućno je da "ne konzumiraj prirodu" kampanje valja interpretirati kao apel na pojedince i korporacije koje prirodu koriste kao robu. Iz tog ugla, opet, ovaj pristup ima smisla, kako god,  tek će se govoriti o tenziji između netaknute prirode protiv široko-potrošne prirode. Da li je ova napetost u samom žarištu aktuelne ekološke krize? Istina, romantičarska strast za doživljavanjem prirodnog okruženja kao netaknute, iskonske i neuređene, podstiče na neodgovorno korišćenje. Nema vlasništva, nema ni odgovornosti.
Zar ne treba , u cilju zaštite životne sredine, da počnemo da je novčano vrednujemo i svojinski definišemo, baš poput robe?

preuzeto sa  NextNature

       Veoma pomodan pristup u rešavanju ekološke, ali i prevazilaženju paradoksa koje je otkrila finansijska kriza je ideja da se novčano izražava, tj vrednuje čitava  biosfera i postane novi pokazatelj ekonomskog rasta umesto BDP-a. Najsvežiji primer iz prakse je nedvosmislena izjava Baraka Obame povodom ekološke katastrofe u Meksičkom zalivu, on je naime British Petroleum-u (kompaniji odgovornoj za izlivanje nafte) poručio da ima da plati za pričinjenu štetu ekosistemu i lokalnoj ekonomiji pored obaveze da sanira i lokalizuje posledice ove katastrofe. Vreme će da pokaže da li će ovaj paradoksalni pokušaj totalne privatizacije i monetizacije biosfere imati bilo kakvih drugih efekata, osim onih naravno pogubnih. Ono što je već sada jasno je da su i vodeće ekološke organizacije, negde usput, zagubile kompas. U suštini, stvari nisu previše komplikovane, to je i američkim Indijancima odmah bilo jasno kad su sreli belog čoveka. Postoji kultura u kojoj zemlja pripada čoveku i kultura u kojoj čovek pripada zemlji,  kultura u kojoj zemlja pripada čoveku je osuđena na propast.


Komentari

  1. et
    05/16,2010 | 19:37

    Vidi, mogao je cika Obama i da ne kaze nista!
    BP srecan i sve ovce na broju.
    Uostalom, to sto je i rekao, ne znaci da ce tako nesto i da se sprovede u praksi.

Polje za unos komentara