Posecite bilborde i oni su truli

Prema poslednjim vestima iz centra grada, akcija uklanjanja platana na bulevaru  nije još uvek završena i dobila je svoj potpuno neočekivani nastavak, naime prema nezvaničnim informacijama od očevidaca počela je seča i uklanjanje bilborda na istom potezu. U prvom sumraku u nenajavljenoj  akciji gradskih službi pali su prvi bilbordi. Dok mobilne ekipe ćutke i rutinski seku i demontiraju bilborde na licu mesta još uvek nema zvanične informacije o ovoj akciji sa radnim nazivom "Posecimo bilborde i oni su truli!". Za sada imamo samo šturu izjavu anonimnog gradskog službenika da su se gradske vlasti odlučile na ovaj radikalan korak zato što je uočeno da ptice nakon uklanjanja platana u jatima sleću i okupljaju na bilbordima odakle nekontrolisano štrcaju i prolaznike i poznate  brendove.

Od nezainteresovanog  radnika na uklanjanju bilborda na pitanje koliko bilborda će biti uklonjeno dobijamo kratak odgovor: "Šišamo sve do Kluza!"

Na licu mesta su i vlasnici ovog oglasnog prostora koji su  do danas bezbrižno uživali u hladovini svojih bilbordnjaka, a sada sa nevericom posmatraju imperiju koja nestaje. Sa njima su i njihovi pravni zastupnici koji na svojim računarima u vordu već sastavljaju tužbe a u ekselu računaju odštetu.

Već je uočeno da se potrošači potpuno dezorijentisano kreću bulevarom jer su u samo jednom danu izgubili  jasne putokaze i orijentire.  

Od očigledno razočarane prolaznice koja je u znak protesta odustala od daljeg  šopinga, čujemo dirljiv komentar:

"Sramota, moja deca su učila da čitaju sa tih bilborda i znala su sve te lepe poruke napamet..a sada...ne znam..ne znam!"

Od starijeg gospodina koji je zastao privučen ovim neobičnim prizorom čujemo i nešto optimističnije tonove:

"Znate...dugo sam šetao od bifea "Radio Moskva" i razmišljao o ovome, sigurno uklanjaju ove stare bilbode da bi postavili nove, veće i uočljivije, otporne na ptičiji izmet i tako dalje...tehnologija je to... Ovi jesu bili malo mutni, nejasni...nekako pola nisam uspevao da razumem."
 
 
Sao Paulo bilbordi
 
             Znam, teško je poverovati  u ovaj izmišljeni razvoj događaja, jer živimo gde živimo i neke stvari se jednostavno ne dešavaju.  Ovo je tek moja lična mentalna kompenzacija za nanetu nam  štetu. Ipak u jednom zaista velikom gradu gradske vlasti su od 2007.god. odlučile da zaštite svoje građane i očiste svoje ulice  od vizuelnog zagađenja. Zabranjeni su  bilbordi, video screen-ovi  i bus advertajzing. Sao Paulo je preko noći  stekao deo identitieta koji Beograd nosi u imenu, na radost i oduševljenje de gringo paulistas (građana Sao Paula). 
 
 
 
 


Potrošnjom protivu oskudice

Stuck in bar code        Jedna od nesumnjivih tekovina tranzicije našeg društva je ustoličenje potrošača na poziciji na kojoj je u socijalističkom društvu figurirao radnik. Od društva koje je deklarativno štitilo one koji proizvode postali smo društvo koje opet deklarativno štiti one koji troše. Zapravo, ništa se suštinski nije promenilo osim zakonske regulative, i potrošači su marionete u lutkarskom pozorištu, baš kao što su to nekad bili radnici. Ubrzano se radi na novom Zakonu o zaštiti potrošača koji ima za cilj da definitivno osigura lažni presto njegovom veličanstvu potrošaču i osujeti zle trgovce i monopoliste u pokušajima  manipulacije  potrošača.

Danas je Svetski dan potrošača i tim povodom se organizuju brojna predavanja, skupovi i tribine  o pravima potrošača od strane još brojnijih asocijacija, udruženja i organizacija potrošača. Ministarstvo trgovine se velikodušno uključilo u čitavu akciju pa je Dan potrošača pretvorilo u Nedelju potrošača snižavajući cene 24 proizvoda u  čak 11 trgovinskih lanaca. Nema sumnje da će se to lepo odraziti na promet i krvnu sliku posustalih trgovaca i monopolista.
 
Institut za javno zdravlje organizuje tribinu o bezbednosti hrane i kontroli namirnica radi zaštite zdravlja potrošača, a tema skupa "Naš novac-naša prava" je položaj korisnika finansijskih usluga u Srbiji i zaduženost građana kod poslovnih banaka. Svi naglašavaju da je ključno sprovesti edukaciju potrošača, pa valja očekivati i večernje škole i radionice za razvoj potrošačkog instinkta. 
 
Pokret za zaštitu potrošača Beograd i Asocijacija potrošača Srbije kao i Nacionalna organizacija potrošača Srbije su postale članice Potrošačke internacionale (potrošači svih zemalja, ujedinite se..jel!?)

U susret Svetskom danu potrošača obratio se i ministar ekonomije Mlađan Dinkić zbunjujućom  porukom da je u potrošnji spas. Nije najjasnije na čiji spas je mislio, na spas kućnog budžeta sigurno nije. Možda bi najbolje bilo da smesta pohrlimo u potrošnju i zaduživanje, a posle natenane razmišljamo o krajnjim dometima  makroekonomske misli Ekonomije Destrukcije
 
Prigodno obeležavanju dana potrošača kao nekada,sad već zaboravljenog, praznika rada ( kad to beše,jel?) i potrošači dobijaju šansu da se požale medijima . Pa je nekome crk'o nov frižider, nekom se upalio uljni radijator, nekom su prodali TV bez digitalnog tjunera pa ne može da ostvari "pravo" da uživa u Tijanićevom digitalnom servisu itd. Opet Tijanić se sprema da uruči čestitke potrošačima u vidu opomene pred utuženje (200.000 domaćinstava), ali pravo na izbor da se ne gleda javni servis i ne plaća pretplata se nešto i ne spominje. To je valjda izuzetak iz potrošačkog prava na izbor.

Sve to pomalo vređa inteligenciju pa sam osetio potrebu da se pridružim obeležavanju praznika potrošača prigodnom porukom.

Potrošnja je boles'!
Budite oprezni, jedno je  pravo na zadovoljenje egzistencijalnih potreba a nešto sasvim drugo tzv. pravo potrošača koje se tako dušebrižno nameće. 
A zašto mislim da je konzumerizam opasna društvena boljka i kuda sve to naposletku vodi,o tome ćemo detaljnije i ozbiljnije u nekim narednim javljanjima.  
 
*ilustracija preuzeta ovde


Biokolonizacija-Monopol nad životom

Era biokolonizacije je zvanično započela 1980. presudom američkog Vrhovnog suda u slučaju Diamond VS. Chakrabarty. Presuda u ovom nezapaženom slučaju će se konačno pokazati najvažnijom i najsramotnijom presudom veka.

Parnica je otpočela 1971. kada je mikrobiolog indijskog porekla Ananda Mohan Chakrabarty, zaposleni General Electric-a, razvio tip bakterije sposobne da apsorbuje naftu. General Electric je smesta aplicirao novi patent patentnom zavodu koji je nakon nekoliko godina ispitivanja odbio zahtev General Electrica-a uz obrazloženje da u skladu sa tradicijom i legalnom praksom žive vrste (proizvode prirode) nije moguće patentirati.

Najzad, slučaj je dospeo i na Vrhovni sud. GE i druge korporacije su nastojale da dokažu da su tzv. oblici života jednostavni hemijski proizvodi koji se mogu patentirati kao i svaki drugi fabrikat. Malobrojni oponenti i zainteresovane grupe su se protivile ovom tumačenju sa pozicije da ukoliko se nekom dodeli pravo na patentiranje živog organizma, svi ostali koji takođe nastoje da patentiraju život imati argument da život nema živtonosna i neprikosnovena svojstva. A kada se to jednom prihvati, živa materija će biti svedena na hemijski sastav, ili tek prostu smešu materije. Protivnici su takođe upozoravali da će profitni podsticaj ubrzati proces komercijalizacije bioinženjeringa i isključiti mogućnost objektivne edukacije javnosti i njeno uključivanje u proces donošenja ovako važnih odluka.

Gotovo svi su očekivali da će Vrhovni sud podržati patentni zavod i odbiti General Electric. Ipak, u junu 1980. Vrhovni sud je obelodanio svoju iznenađujuću odluku da Chakrabarty-u dodeli patentno pravo. U obrazloženju suda stoji da nije pitanje postoji li značajna razlika (u smislu patentiranja) između živih i neživih stvari, već da li se živi proizvodi mogu smatrati ljudskim izumom.

Naredna decenija je pokazala da su obe strane bile u pravu. Patentiranje jeste pokrenulo biotehnološku industriju  kao što je GE i priželjkivao ali je takođe pokrenulo jezivu paradu nakaza od koje su drugi strahovali  kada su ukazivali na izvesnu  eroziju standarda u bioinženjeringu. Naime , kada se načini taj prvi korak kratak je put od patentiranja mikroba preko biljaka, životinja i konačno do ljudskog gena, ćelija i tkiva.
 
 

( autor Andrew Kimbrell - autor više članaka i knjiga o životnoj sredini, tehnologiji i društvu, direktor Centra za bezbednost hrane)

nastaviće se....

 


Biokolonizacija

               Biotehnologija nastavlja težnju čovečanstva da prevlada prirodu, i to čini efikasno kao nijedna tehnologija u ljudskoj istoriji.  Bioinženjeri sada manipulišu oblicima života na sličan način na koji su inženjeri industrijske revolucije bili u stanju da izdvoje, sintetišu,  uoče korisnost i upotrebe neživu materiju. Baš kao što su prethodne generacije manipulisale plastikom i metalima u uređajima i proizvodima industrijskog doba, mi sada manipulišemo i zaista pretvaramo živu materiju u robu u globalnoj eri biotehnologije.
              Sa postojećom tehnologijom, moguće je iseći, ubaciti, urediti i programirati genetski materjal, dakle osnovnu shemu života.  Ovim tehnikama, novi inženjeri života preuređuju genetsku strukuturu živog sveta stvarajući hijade novih mikroba, biljaka i životinja, proizvoljno ukrštajući i miksajući  genetske strukture.  Nedavne  kreacije biotehnologije su svinja  modifikovana ljudskim genom rasta kako bi dobila na veličini, paradajz modifikovan genom žabe zbog otpornosti na niske temperature i vlagu, losos sa genom rasta domaće stoke kako bi dobio na težini i veličini, svetleće biljke duvana sa fluorescencijom gena svica, i laboratorijski miševi sa virusom AIDS-a u genetskom kodu.
               Biotehnolozi su takođe u stanju da traže i izoluju vredne genetske materjale iz doslovno svakog živog organizma.  Mogu da kloniraju i  industrijski proizvode DNK, hromozome, enzime i ostalu biohemiju. Nedavano dostignuće je štancovanje klonova višeg reda sisara.
Sa ovim mogućnostima, genetski inženjering predstavlja ultimativno sredstvo manipulacije životom.  Po prvi put naučnici imaju moć dizajnera i arhitekata života, i način da preokrenu tok evolucije stvarajući nove vrste mikroba, biljaka i životinja profitabilnijih za poljoprivredu i industriju.
Sirovina za ovaj poduhvat su genetski resursi i na isti način na koji je industrijsko doba kolonizovalo svet u potrazi za fosilnim gorivima, biokolonizatori tragaju za novim genetskim materjalima  koji se mogu transformisati u profitabilne proizvode putem genetskog inženjeringa. Bioistraživači znaju gde da pronađu biodiverzitet koji im je potreban.
                Prema Institutu Svetskih Resursa više od polovine životinjskih i biljnih vrsta žive u kišnim šumama Trećeg sveta i nigde više.  Neindustrijalizovano priobalje takođe krije nekoliko miliona vrsta potrebnih novim inženjerima života. Treći svet se suočava sa genetskom   groznicom dok  vlade i korporacije vrše invaziju na njihove šume i priobalja u potrazi za genetskim zlatom.  Ni ljudi nisu izuzeti iz ove potrage.  Transplantacija organa i fetusa, genetska manipulacija  ćelijama i krvlju je podigla cenu ljudske krvi, organa, matičnih ćelija i gena.  Prikupljanje i prodaja ljudskih organa postaje vodeća industrija.
             Mnogi predviđaju da će 21. vek biti era biotehnologije.  Predvodnici biokolonizacije, vlade i kompanije su svesni da će oni koji kontrolišu genetske resurse planete presudno uticati na svetsku ekonomiju u  bliskoj budućnosti.  Kako god,  nova trka za internacinoalnu prevlast  u inženjeringu i komercijalizaciji života predstavlja novu i veoma opasnu pretnju za osetljivi ekosistem planete  i sve njene stanovnike.  Povrh toga,  postavlja se pitanje od najviše važnosti za čovečanstvo:

Da li naučnici, korporacije imaju pravo da proizvoljno menjaju genetski kod živih vrsta?
Da li je dobro miksovati genetski čitavog živog carstva u ime profita ili korisnosti? 
Postoji li  granica do koje se sme ići u genetskoj modifikaciji živih vrsta? 
Zar ne treba zaštiti genetski integritet biološke zajednice? 
Postoji li nešto dragoceno i sveto u vezi života ili oblike života možemo tretirati kao robu na novom biotehnološkom tržištu? 
Da li je genetska raznovrsnost zajednička baština ili je možemo poveriti  korporacijama i vladama?

              Vlade, kompanije i naučnici kao predvodnici biorevolucije podstreknuti naučnom radoznalošću i profitom,  vešto izbegavaju bilo kakvu diskusiju o bizarnim  implikacijama njihovih akcija.
              Šta više, takozvani  “bioetičari” angažovani od strane vlade ili naučnih ustanova čini se nisu u stanju da se suprotstave progresu u manipulaciji i prodaji života.  Oni takođe pokazuju sklonost da nešto nezamislivo vide kao diskutabilno,  diskutabilno kao nešto što je moguće opravdati, i na kraju opravdljivo kao rutinu.  I dok gotovo sva istraživanja međunarodnog  mnenja  ukazuju na većinsko protivljenje  biotehnološkim eksperimentima i biokolonizaciji,  ipak to još uvek ne vodi uspostavljanju masovnog   pokreta  i biodemokratskog otpora koji bi insistirao na učešću  javnosti u donošenju odluka  od egzistencijalnog značaja. Bez takvog jednog pokreta , biotehnološka revolucija sa nepredvidivim ekološkim i etičkim implikacijama će nastaviti da se  odvija  bez ikakve  kontrole.

( autor Andrew Kimbrell - autor više članaka i knjiga o životnoj sredini, tehnologiji i društvu, direktor Centra za bezbednost hrane)

nastaviće se....

 

 


Tinariwen- nomadski blues

                   Tokom ranih 60-tih nakon odbacivanja jarma francuske kolonije Mali je postao nezavisna država. U udaljenim severnim pustinjskim područjima nomadski narod Tuarezi (Kel Tamashek-narod koji govori Tamašek jezik) se teško prilagođavao novim vladarima, njihovim zakonima i porezima. 1963. je izbio ustanak Tuarega na ispostavi oko legionarske tvrđave Kidal. Ustanak je brutalno ugušen od strane vojske Malia 1963.godine. Stravični događaji su postali važan deo kolektivnog sećanja, a jedan od njih je posebno važan za ovu priču. Naime, tada je izvesni zidar i stočar Alhabib Ag Sidi uhapšen na očigled svoje porodice i sela, odveden i pogubljen zbog pomoći pobunjenicima. Vojska je zatim rasturila njegovo stado kamila i koza. Ovo je jedno od najranijih sećanja Ibrahima,tada četvorogodišnjeg  sina Alhabibovog, koji se sa jednom preostalom kravom uputio u izbeglištvo u Alžir.

Ibrahim Ag Alhabib je odrastao u izbegličkim kampovima na obodu pustinje, pokazivao je malo sklonosti prema školi i veliku ljubav prema pustinji i divljini. Jednom prilikom je gledao američki film o kauboju koji svira gitaru. Od limenke,batine i sajle kočnice za bicikl(!?!) Ibrahim je napravio svoju prvu gitaru. U početku je svirao etničke melodije a kasnije i arapske popularne pesme. Vremenom je postajao sve bolji jer je puno vremena provodio sa gitarom i u osami. Sa devet godina Ibrahim je pobegao od kuće na kamionu, u potrazi za boljim životom i usput radio kao zidar,stolar, krojač, baštovan...Bio je to život od danas do sutra i samo je druženje i svirka  sa izbeglicama činilo život podnošljivim.

                   Tuarezi uživaju ugled u arapskom svetu kao hrabri i spretni borci pa im  je Gadafi  tokom osamdesetih  ponudio trening i vojnu obuku u libijskoj armiji što ovi sa oduševljenjem prihvataju. U okviru kampova nastaje i narodni  pokret za oslobođenje Tuarega. Tinariwen se u tom periodu stavljaju u službu  propagande oslobodilačkog pokreta. Snimaju i šire svoju muziku među rasejanim nomadskim narodom. Kasete lošeg kvaliteta zvuka ali sa jasnom porukom se šire poput šumskog požara i postaju vezivno tkivo društvenog pokreta. Pobuna traje svega šest meseci i okončava se sporazumom sa vlastima Malija. 
                                                            
                  Tinariwen nakon toga zauvek odlažu svoje kalašnjikove i ponovo se vraćaju gitarama i udaraljkama u kojima pronalaze mnogo moćnije oružje za odbranu kulturnog identiteta  ponosnog  nomadskog  naroda. 2000 počinje njihova internacionalna karijera, tokom koje su nastupili  na 700 koncerata na svim kontinentima. Osvojili su i brojne muzičke nagrade  i nastupili na svim značajnijim festivalima u Evropi .  Svojom upadljivom etničkom spoljašnjošću sa turbanima i  dugim haljinama  su prepoznati kao deo world music scene ali  su brzo pronašli svoju prave fanove van ove scene. 
                           
                   Dragan Ambrozić ih u odličnoj  recenzciji na Popboks-u predstavlja kao najvažniji afrički sastav trenutka i jedan od najboljih  rock sastava današnjice. To je hrabra izjava, ali već nakon prvih taktova jasno je da iza ove  izjave stoje "čvrsti" argumenti.
 


«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7 8 9 ... 20 21 22  Sledeći»