Operacija cveće i drumski fantomi

               Ovih dana se puno diskutuje o famoznom zakonu, o nivou bezbednosti u saobraćaju,novim propisma itd. Stičem utisak da su i ovde glavni izvor problema zapravo rešenja. S tim u vezi setio sam se interesantne vesti iz Japana. Evo te kratke vesti u celini:

Ko tebe pajserom, ti njega cvećem

Stanovnici grada u Japanu sade cveće kako bi se odbranili od provalnika.

Stanari Suginamija, distrikta u Tokiju, posadili su raskošno cveće u baštama i na javnim zelenim površinama, u pokušaju da smanje broj provala u kraju.

"Započeli smo 'Operaciju cveće'. Ideja je da posadimo što više ukrasnih biljaka, jer će naterati ljude da više vremena provode u svom dvorištu brinući se o njima, i tako će možda videti sumnjivce koji se motaju po kraju", rekao je gradski zvaničnik Kijotaka Ojagi.

"Najbolji način za sprečavanje zločina je straža", dodao je on.

Suginami je za godinu dana zabeležio čak 1.710 pljački i provala.
 
Kada je udruženje za nadgledanje ulica primetilo da se manje pljačka u naseljima koja imaju mnogo cveća, gradske vlasti naložile su da Suginami "procveta".

Tokom 2008. godine, u šarenom Suginamiju zabeleženo je samo 390 pljački.


Izvor Mondo
                 Na prvo čitanje vest je možda nekom zabavna i ideja luckasta i istočnjački egzotična. Za mene je to jedna veoma dobra  vest, ako je malo drugačije čitamo. Stanovnici Tokija su svojim primerom pokazali da je zajednica sposobna da reši/ublaži veoma ozbiljne društvene probleme, poput pljačke i razbojništva, bez posredstva sile, zakona i represije.  Za razliku od sile zakona koji kreira nove socijalne probleme, otpadnike, prestupnike, prekršioce  i zatvorenike kao nuspojave prisilnog uspostavljanja reda, ono što zaista rešava problem je holistički pristup i socijalna invencija. Tokijskim fantomima je uređena sredina puna cveća zapravo jedno strano, gotovo neprijateljsko okruženje u kome ne osećaju prednosti domaćeg terena.
                Tako i sa drumskim fantomima, stvari se neće promeniti na bolje, ako ulice i putevi ostanu pogodno okruženje, poligon za demonstraciju društvenog statusa , prestiža, superiornosti ,  egoizma i (za)ostalih vidova plemenskog ponašanja.
 
   PS Ilustracija koja sledi nije banalna aplikacija japanskog rešenja na domaće probleme,  ovo  "rešenje" iz zelene Škotske ipak povezuje  dve priče na pomalo bizaran  način. Nemam rubriku slika dana, ali da je imam ovo bi sigurno bila jedna od tih.

Car dump
 


 
              


Dimni signali iz Hopenhagena

 

Thanks to Boston's BIG PICTURE

 

 Tragom vesti sa konferencije o klimatskim promenama u K(H)openhagenu.

               Kineski rast emisije gasova staklene bašte će biti 3 do 4 puta veći 2020. od zajedničkih ušteda koje obećaju USA i EU, kažu eksperti.

               Čak iako kineska ekonomija održi stopu rasta od 8% i država održi obećanje da smanji emisiju ugljenika po jedinici bruto domaćeg proizvoda za 40-45%, ukupna emisija će se ipak duplirati do 2020, izjavljuju eksperti za Rojters.

              "Uz stopu rasta od 8%,emisija će porasti za 74%",kaže Emmanuel Guerin, klimatski analitičar francuskog Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose, u izjavi za Rojters.

             "Kina, emitujući 7,2 gigatona ugljen dioksida 2005 god. izbljuvaće čitavih 12,6 gigatona u 2020.god...1 gigaton više u odnosu na scenario vodećeg eksperta za klimatske promene Nikolasa Stern-a, koji je procenio maksimalnih 11,6 gigatona" kaže Emmanuel.

             Druga studija panel diskusije evropskih stručnjaka, kalkulišući različite osnovice emisije iz 2005.god, predviđaju da će emisija gasova staklene bašte biti još veća i duplirati se do 2020. Njihova procena je da će rast emisije štetnih gasova biti tri ili četiri puta veći od obećanih ušteda u emisiji SAD i EU, prenosi Rojters, citirajući anonimnog člana panel-diskusije.
 
              Nisam mogao a da ne prenesem u celini ovu vest iz Hopenhagena, iako se čini da morate biti klimatski ili ekonomski stručnjak da biste razumeli ovu vest na pravi način, dovoljno je da poznajete elementarnu matematiku. Zbog toga sam odlučio da pojednostavim ovu vest i prevedem je na jezik koji će baš svako razumeti. Nadam se da niko ne sumnja u osnovnu  matematiku.

Iz ove vesti je jasno:

-da ukoliko Kina prihvati sporazum i uspe da smanji emisiju gasova staklene bašte na pola (po jedinici proizvoda)  do 2020.godine ipak će duplirati ukupnu emisiju štetnih gasova, ako uzmemo u obzir ekonomski rast. Procenom koju će količinu  gasova  Kina emitovati u slučaju da  ne prihvati sporazum niko se i ne bavi. Verovatno bi se i kalkulator koji bi to pokušao da izračuna emitovao u atmosferu tj. samospalio.
 
 -da ukoliko SAD i EU prihvate sporazum i ostvare obećane uštede, rast emisije Kine će ipak biti 4 puta veći od uštede SAD i EU zajedno. Prognoza je znači da će biti mnogo više dima na istoku, nešto manje na zapadu, sve u svemu duplo ;)

-Podsećanje: Ovo je optimistički scenario.

-Potpuno je razumljivo zašto  je učesnik panel-diskusije želeo da ostane anoniman.

-Ako konferencija o klimatskim promenama u Kopenhagenu tokom ove nedelje doživi uspeh i svetski lideri postignu istorijski  sporazum, naći će se već neko da vam statistički upakuje tu dobru vest u novu nadu za čovečanstvo.

 


Uvod u promenu ideja

               Živimo  u bremenitom vremenu u kome je jedina konstanta promena.  Promene  su nekad krupne, radikalne, s vremena na vreme nagle i skokovite, revolucionarne, paradigmatske,  a potom blage, jezgrovite, ljudskom oku gotovo neprimetne, evolutivne. Ukupna realnost je proizvod, tkanje, matrica i matica tih promena . Menjajući sebe, mi zaista  menjamo svet , koji „promenjen“ opet deluje na nas na neočekivane načine, ne uzimajući u obzir naše polazne ideje.
               Mi smo ti koji stvarnost  kvalifikujemo kao dobru ili lošu,  pa govorimo o klimatskim ,genetskim, malignim, benignim , pozitivnim i negativim promenama.  Mutacije su isto vreme i preduslov evolucije i greška u genetskom zapisu.  Stvari u stvarnosti  ne stoje ni  dobro ni loše , stvari su uvek i samo drugačije.  Svest o stvarnosti je otuda i dobra i loša vest . Za one koji veruju ona može  biti razočarenje,  za neverne ona će biti  otkrovenje.
             Iz nesaglasnosti  naših ideja i predstava o stvarnosti  sa realnošću , nastaju paradoksi. Oni su simptomi nastajuće krize naših ideja , graničnici  našeg razumevanja,  signali da je promena ne samo potrebna već  i nužna.  Naše opšteprihvaćene ideje su slika koja  više ne odgovara okviru realnosti,  a one su važne jer  kreiraju duh vremena  i  iznad svih interesnih grupa, teorija zavera i  vladara u senci,  vladaju svetom.    Opšteprihvaćene ideje su u isto vreme i uzrok brojnih problema ali u njima je i snaga  rešenja.  Ajnštajn je rekao  da nije moguće rešiti problem na istom nivou svesti koji ga i kreira. Otuda,   da bismo  se suočili sa novim izazovima  i  obeshrabrujućim problemima potrebno je da promenimo pristup problemu, percepciju, nekada i da zaboravimo postojeća rešenja, razumevanja i pronađemo novu  ideju . Poput radoznalog  deteta koje uživa da svet posmatra i  naopačke, zašto da ne?
              Umesto uzaludne potrage za konačnim istinama i  recikliranja prošlosti , vreme je da se upustimo u potragu za mogućom i održivom   budućnošću. Nikada izazov nije bio veći nego što je to danas,  i za promenu nikada nije bilo manje vremena.  I površan pristup pojedinačnim problemima , poput ekoloških, klimatskih, populacionih, resursnih, energetskih  itd,  je dovoljan da shvatimo  da su ti problemi  zapravo pojedinačno  nerešivi  jer su rezultat,  nusproizvod kulture kojoj pripadamo, kulture u krizi i agoniji.  Civilizacija koja  je procvetala na eksploataciji ljudskog rada, fosilnih goriva i  prirodnih resursa ,jednostavno nema odgovor  na ove izazove jer svako rešavanje ovih problema, je zapravo miniranje temelja na kojima je nastala.
              Nova renesansa je ipak   moguća, iako je iz savremenog mraka nekad  teško dozreti, klice budućnosti niču na sve strane i potrebno ih je prepoznati. Ništa nije tako snažno kao ideja kojoj je došlo vreme, kaže Viktor Igo, kao svedok nekih ranijih promena  ali njegove reči sasvim pristaju i aktuelnom trenutku prodora fenomena interneta u masovnu međuljudsku komunikaciju i kolaboraciju.  Internet je socijalni  fenomen nezapamćenog inteziteta  i magnitude koji radikalno transformiše društvenu hijerarhiju čineći raštrkane socijalne mreže novim superinstitucijama koje klasične institucije čine suvišnim i zastarelim.  Pred našim očima nastaju potpuno   novi sistemi, produkcije,  koordinacije , razmene , distribucije, svojine i  što je najvažnije jedan potpuno novi sistem društvenih  vrednosti.   Proces preobražaja  ne pokazuje znake zamora, naprotiv,  svakog trenutka se  ubrzava jer  ga pokreće najsnažniji i najvažniji  resurs. Vi!

Sve što nam je potrebno je  promena ideja!


Upoznajte Situ & Ninu

Ko je propustio priliku  da ove godine u okviru Animatrix selekcije CinemaCity festivala u Novom Sadu pogleda animirani film Sita Sings the Blues (2008) nezavisne film-mejkerke Nine Paley,ima puno razloga da to učini sada,  jer ovaj film je poseban.

Poseban je jer nije "zaštićen" autorskim pravima, već je pod Creative Commons Share Alike licencom, moguće ga je legalno daunloudovati, narezati DVD, deliti, distribuirati, koristiti delove filma čak i u komercijalne svrhe, zapravo moguće je sve osim "zaštiti" ga autorskim pravima. Hrabra Nina Paly je odlučila da svoj film podeli sa svima, verujući da umetnik sam pronalazi komunikaciju sa publikom i da mu nije potrebno posredovanje industrije zabave i njihovih pravnih službi. Logično pitanje , od čega će umetnik živeti ako svoju umetnost deli sa drugima je dobilo odgovor nedavno na prezentaciji koju je Nina Paley održala tokom oktobra o rezultatima ovog poduhvata. Nina je pokazala da se zapravo isplati deliti, jer prihod koji je ostvarila poklanjajući svima ovaj film  je 55.000 dolara, i kako priznaje sasvim pristojno živi od toga. Procena producentskih kuća i distributera je da bi klasičnim kanalima distribucije mogla zaraditi najviše između 10 i 20 hiljada dolara.

U digitalnom dobu, pojam intelektualne svojine, copyright-a i autorskog prava dobija jednu potpuno novu dimenziju koja  preti da radikalno transformiše tržište koje na tim načelima funkcioniše i to se zapravo već dešava.

Oh da, o filmu, film je očaravajuća priča po motivima indijskog mita Ramayana ali i svojevrsni omaž blues pevačici Anette Hanshow
iz 1920-tih. Budući da je u Vašoj  produkciji, Vi ga finansirate i distribuirate, i njegova ste publika, konačna ocena je na  Vama. Uživajte u trejleru ili pogledajte ceo film!
 
 
 
 
 


 


Dubai u magli

Maglovito jutro u Dubaiju
Foggy Dubai morning - from Joi ( preuzeto ovde)
 
Veličanstveni Dubai, simbol (ne)ostvarne ljudske težnje da prevlada prirodu i u pustinji stvori veštačku oazu sa idealnim uslovima za život . Od onih koji su imali sreću da ga posete, a neki i ostanu tamo da rade, sam slušao samo reči divljenja i očaranosti onim što su tamo videli i doživeli. Ali ovo nije turistički bedeker, Dubai je fenomen zlatne ere eksploatacije fosilnih goriva i šta će ovaj čudesni grad simbolisati u budućnosti, vreme će da pokaže. Cvet zapada koji je nikao na istoku i munjevito se razvio  za svega pola ljudskog veka, lako može postati  nadgrobni spomen na neuspeh sumanute ideje  trijumfa nad priodom. Dubai je ekstrem, krajnja tačka, esencija stremljenja  civilizacije kojoj pripadamo. 
 
Ako stavimo po strani euforiju koju proizvode nadrealne slike ovog naftnog raja, evo nekoliko činjenica o ovom gradu i aktuelnom trenutku kroz koji prolazi.
 
Dubai je grad koji danonoćno grade robovi, najčeće prevarom dovedeni iz svojih zemalja (Indija, Pakistan, Bangladeš itd) uhvaćeni u zamku obećanja  o velikoj zaradi na gradilištima. Kada dospeju u Dubai, oduzimaju im pasoše i nude posao za deseti deo obećane zarade, od koje je nemoguće da otplate inicijalni dug koji su prihvatili. Eksploatacija može da počne, jer ne postoji put nazad. Dane provode na vrhovima najviših građevina na svetu, u ekstremnim uslovima za rad. Turistima sa zapada se preporučuje najviše 10 minuta na otvorenom, poređenja radi. Noći provode u udaljenim nehigijenskim naseljima bez kanalizacije na ekstremnoj vrućini.

Dubai je grad izgrađen u pustinji, i troši neverovatne količine energije na rashlađivanje. Nedavno su otvorili i veštači skijaški centar u zatvorenom  tek da pokažu da se ima i može. Problem nedostatka vode su rešili najskupljim procesom desalinizacije vode, tako dobijena voda je skuplja od nafte, jer se litar vode dobija utroškom energije iz dva litra nafte.  Zahvaljujući svemu navedenom logično je da je Dubai rekorder u emisiji ugljen dioksida u atmosferu po glavi stanovnika. Emisija je veća 250% čak i u odnosu na tradicionalno nesavesne Amerikance.
 
Dubai je grad koji je u potpunosti zavistan od keša, smanjeni priliv novca od nafte, znači nedostatak pijaće vode, i čak i jednočasovni nestanak električne energije znači kataklizmu za njegove stanovnike u građevinama u kojima se prozori ne otvaraju, a temperatura bez hlađenja lako doseže i 70 stepeni Celzijusa.  Svesni svega ovoga, ljudi sa zapada su počeli da panično  emigriraju iz grada, dok to još uvek mogu. Tokom proleća je u blizini aerodroma pronađeno više od 3.000 napuštenih automobila za koje se pretpostavlja da su emigranti-biznismeni u žurbi ostavili za sobom.
 
Najnovija objava Dubai World-a, najvećeg konglomerata u UAE, vlasnika svih onih veštačkih ostrva  da nije u stanju da servisira svoje ogromne dugove u narednih šest meseci, su zapravo najava bankrota koji ima potencijalnu snagu da ponovo snažno  zatrese globalne finansije i pokrene lavinu sa nepredvidivim posledicama. Više o ovoj vesti.
 
Po svemu sudeći magla je pala na Dubai, ali to ne znači da  je samo Dubai u magli.
 


«Prethodni   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 20 21 22  Sledeći»