Dogma...paradigma...utopija..

 

Dogma pojam (grč. δόγμα) je postojano verovanje ili učenje koje ne dopušta da se u njega sumnja niti ostavlja mogućnost da bude opovrgnuto ili diskutovano. Često se pominje uz religiju.

Dogmatizam , je u filozofiji i ideološkim sistemima, filozofski i ideološki stav da se istina o stvari po sebi može saznati polazeći od nekritički preuzetih osnovnih stavova, teza i načela ili da su osnovne teze tvorca ideologije neoborive istine, te se ne mogu i ne smeju dovoditi u sumnju.


Paradigma

Paradigma   Moderno značenje pojma paradigma (grčki -primer, uzor, obrazac, model)  dugujemo Tomasu Kunu (Thomas Khun) koji ga je upotrebio u svom delu STRUKTURA NAUČNIH REVOLUCIJA (Nolit, Beograd, 1974) da označi onu konstelaciju uverenja, vrednosti i tehničkih procedura koja je zajednička članovima jedne naučne zajednice prilikom rešavanja problema (zagonetki) normalne  nauke.

Pri tome, normalna nauka označava preovlađujuće, redovno stanje nauke za razliku od izuzetnih, neuobičajenih i kratkotrajnih perioda revolucionarnih promena u toku kojih dolazi do smenjivanja starih naučnih paradigmi novim.

Tomas Kun je opisao naučnu paradigmu kao način gledanja na svet koji definiše, kako probleme koje bi trebalo legitimno razmotriti, tako i spektar prihvatljivih dokaza koji bi trebalo da podupru određeno rešenje. Kada se nedostaci u postojećoj paradigmi nagomilaju u tom obimu da paradigma više nije održiva, ona se zamenjuje novim načinom gledanja na svet i dolazi do promene preovlađujuće paradigme

Suštinska (fundamentalna) promena u načinu razmišljanja (novi model realnosti) koja omogućava da se pri posmatranju istog skupa činjenica donesu potpuno različiti zaključci od prethodnih – donetih sa starim modelom realnosti.

Utopija je, u osnovnom značenju pojma – mesto kojeg nema, koje ne postoji. Nakon objavljivanja knjige Tomasa Mora o najboljem uređenju države, pojam „utopija" postao je sinonim za sve zamisli koje istražuju mogućnost idealnog rešenja, bilo organizacije države, odnosa među ljudima ili prestanka bilo kakvih sukoba i ratova, ali su u praksi neostvarljive, bez obzira na pokušaje.

Dogma i utopija su statičke kategorije, dogma je fiksirana u dalekoj  prošlosti sa večnim aspiracijama , utopija u dalekoj budućnosti bez podloge u realnosti. Paradigma je sadašnjost i samim tim dinamička kategorija, najbliža realnosti. Paradigma skokovito pomera granice mogućeg, prepoznaje i odbacuje  dogmu i redefiniše postojeće utopije. Promena paradigme jeste promena opštih ideja i pogleda na nepromenjeni , isti skup činjenica.



SVEST O STVARNOSTI-ZEITGEIST

DRUGI ZAKON PRIRODE

 Jedina konstanta u prirodi je promena i ljudska shvatanja su uvek u procesu promene i preobražaja.

 Sve ono što danas smatramo konačnom istinom, ne znači da će ona važiti i sutra. Nema konačne istine u univerzumu koji se konstantno širi.  I to se odnosi i na ovo što čitate u ovom tekstu. Čak i kada se određeni prirodni fenomeni učine empirijski zasnovanim, po važećim naučnim standardima,  javljaju se nove teorije koje menjaju kompletnu predstavu o istom fenomenu.

Rečima C.J.Keyser-a

 "Apsolutna izvesnost je privilegija neobrazovanih i fanatika."

Letimičan pogled na nekada važeće teorije da je zemlja ravna, da se sunce okreće oko zemlje nam govori da je intelektualna promena stalna, i da ljudi moraju ostati otvorenog uma za nova saznanja, čak iako to saznanje ugrožava osećaj identiteta pojedinca.  Nažalost, usputna posledice evolucije kulture je prožimanje ega kroz verovanja i vrednosti.  Religija, na primer, nastoji da očuva poimanje sveta nastalo hiljadama godina ranije. Religiozne ideje su osmišljene na način da uslovljavaju i prete metafizičkim konsekvencama (pakao i raj) sve one koji se suprotstavljaju religioznom učenju. Otuda mnogi i dalje, iz straha održavaju religiozne svetonazore, odbijajući nova stanovišta koja  im mogu pomoći u životu. Religija nije usamljena u ovome, jer mnogi ljudi su skloni da poveruju da ono što smatraju ispravnim i istinitim je i  empirijski ispravno. Ovo naravno dobija puni smisao u savremenom svetu koji omalovažava one koji sumnjaju.

 Sve što mislimo i znamo su zapravo verovatnoće, koje se savremenim analitičkim metodama mogu rangirati na skali od najmanje do veoma velike verovatnoće. Ali ne na osnovu ljudskog mišljenja i subjektivnosti, već na osnovu povratne reakcije prirodnog okruženja.

Kompletan tekst u izvornom obliku

 


SVEST O STVARNOSTI-ZEITGEIST

DRUGI DEO-ŠTA JE ZAISTA BITNO ?

POGLAVLJE 3 - ZAKON PRIRODE

               Ako se na trenutak izdvojimo iz društvenog okruženja i na svet pogledamo iz jedne sveobuhvatnije, šire perspektive, vrlo verovatno ćemo postati svesni buke sistema. Drugim rečima, osnovni principi života su potpuno zagušeni i preplavljeni u moru, društvenih, profesionalnih i finansijskih obaveza, uglavnom veštačkih i nametnutih. Uzmimo primer, ekonomske prinude za radom i zaradom koja čoveku ne ostavlja puno izbora. Obično, rad za zaradu ne odslikava suštinske interese konkretne osobe, kao ni društva u celini. Ako pažljivo ispitamo današnja zanimanja, uočićemo da oni imaju zapravo samo jednu funkciju, da podrže ciklus potrošnje.  Ovo je vid tiranije koji strahovito arči živote i resurse. Prodavac osiguranja, to je zanimanje koje je važno za funkcionisanje finansijskog sistema, i nema nikakve veze s prirodom, niti na bilo koji način zaista doprinosi društvu. Isto važi i za berzanske brokere, trgovce i sve u vezi sa finansijama. Ove nekorisne uloge ni na jedan način ne doprinose društvu u celini, njihova prava svrha je izvlačenje i preraspodela bogatstva. Ako zastanemo i procenimo naše napore u rešavanju zaista najvažnijih društvenih problema u današnjem društvu, shvatićemo da zapravo veći deo nas  traći živote na nekorisne stvari. Otuda imamo i obrazovni sistem koji štancuje  usko orijentisane izvršioce poslova, umesto široko i temeljno obrazovanih osoba.  Sve to na osnovu pretpostavke  da je čoveku prirodno potrebno zanimanje, kao da za svakoga od nas postoji jedno od njih koje je ono pravo . Zato i roditelji često pitaju svoju decu čime žele da se bave kada porastu,  često nesvesni koliko na taj način  ometaju  i skrnave  ljudske potencijale.

 Sada ćemo se izdvojiti iz savremene društvene realnosti i razmotriti šta je to istinski, najbitnije za opstanak  čovečanstva.  Pitanje je,

 Koje su to empirijske, naučne činjenice o prirodi,  i kako nam mogu pomoći u organizovanju života na planeti? (Dalje)


Billions and billions...

                           

                     Od sredine prošle godine, vlade vodećih industrijskih zemalja, iza kulisa vode  borbu epskih razmera da sačuvaju i održe sistem finansija u životu. Do sada, Nemačka je upumpala 679 milijardi dolara da stabilizuje bankarski sistem, Velika Britanija je u tu svrhu izdvojila iznos ekvivalentan petini bruto društvenog proizvoda. U međuvremenu, od novembra 2008.god, SAD su potrošile ili se obavezale na povlačenje 7.8 biliona  dolara kako bi stabilizovale oštećen finansijski sektor, što je zapanjujući iznos pribiližan polovini bruto društvenog proizvoda. Čak ni to nije bilo dovoljno da se ojača krv kapitalizma koji je uhvatila hemoragična groznica, koja se prenela i u novu godinu. U februaru, čak je i predsednik Barack Obama (čuvar nade od pre nekoliko meseci) otvoreno upozorio na moguću "katastrofu" ukoliko Kongres ne odobri novih 700 milijardi dolara stimulansa njegovom novom državnom blagajniku Timothy Geithner-u, a takođe najavio novi plan za dodatno zaduživanje od 2.1 biliona dolara. Dow Jones je pao dodatnih 4.6 procenata uprkos ovoj vesti. 

                             Od proleća 2009, vodeće kapitalističke zemlje u Evropi, Severna Amerika i Azija su potrošili ili se obavezali na neverovatan ukupni iznos od 10 biliona dolara, što je suma bez presedana u ljudskoj istoriji. Ako uzmemo primer Maršalov Plan za obnovu Evrope nakon II sv. rata koštao je 9.3 milijardi dolara. Prema UN-u, 195 milijardi dolara bi bilo dovoljno da se iskoreni smrtnost koja ima za uzrok siromaštvo i glad u trećem svetu (uključujući smrtnost od malarije, pothranjivanja i side). Suma koju su političari odvojili da sačuvaju kapitalizam je već 50 puta veća od iznosa koji je potreban da se desetine miliona ljudi spase patnje i preuranjene smrti.                                             

  Da su bogate nacije 10 biliona dolara uložile u zdravstvo, privredu i infrastrukturu trećeg sveta, pre nego u najmoćnije banke i  privatne finansijske institucije, tim novcem bi sigurno otvorile jednu novu epohu istoriji ljudske vrste. Globalnu ljudsku zajednicu u kojoj bi svakom čoveku bila  garantovana podnošljiva egzistencija.

1 bilion=1 000 000 000 000 =1012

1 BILION= HILJADU MILIJARDI= MILION MILIONA

10 BILIONA= 10 HILJADA MILIJARDI = 10 MILIONA MILIONA

I sve to za nepunih godinu dana (­<365)

Carl Sagan je u u svojoj knjizi Milijarde i milijarde…lepo opisao moći i lepote kvantifikacije, na scenu su nastupili bilioni, nakon njih ćemo imati bilijarde, trilione, kvadrilione, kvintilione, sekstilione. Uz sve veći broj milionera, dobili smo i milijardere, kojih je sve više. Zahvaljujući ovoj krizi i bailout-u dobićemo prve bilionere i eksponencijalni rast se nastavlja u nedogled, ali čak su virusi i bakterije "svesni" da eksponencijalni rast ne može trajati beskonačno jer bi ekponenti vrlo brzo sve proždrli. Isti zakon važi i za demografsku eksploziju čiji smo svedoci, ni ovaj rast neće trajati u nedogled,pritom vodeći uzrok naglog porasta stanovništva na zemlji je siromaštvo.

 Siromaštvo više nije posledica tehnološke nemogućnosti da se proizvede dovoljno hrane za sve i osigura podnošljiva egzistencija, već je poseldica načela tržišne ekonomije koja proizvodi za novac tj. zadovoljava potrebe (kakve god da su) isključivo  onih koji imaju novac da te potrebe plate. Rešenje je u iskorenjivanju siromaštva, a ne u međusobnom istrebljenju.  

Sve što nam je potrebno, jeste promena ideja!


SVEST O STVARNOSTI-ZEITGEIST

POGLAVLJE DRUGO- KONAČNI BANKROT

 S one strane neodgovornosti

 David Walker, bivši generalni nadzornik u SAD, upozorio je pred izbore 2004.god da ako se ne sprovede suštinska reforma u Americi, da do 2009. godine poreski obveznici više neće biti u mogućnosti da plate kamatu na nacionalni dug. Studija naručena od strane državne blagajne iz 2001. god. zaključuje da ako dug nastavi da raste istim tempom do 2013. porezi će morati da porastu za čitavih 65%.

Ako Amerika ne može da plati kamatu na sopstveni dug, to je onda poslednji stadijum ekonomskog kolapsa i školski primer bankrota. Sistemska kriza će se proširiti svetom, imajući u vidu veoma kompleksnu povezanost finansijskih i trgovačkih sistema.

Kako dolazi do ovoga? Zašto je američki nacionalni dug u januaru 2009.  12.250.000.000.000 dolara? Od 203 države na svetu, samo 4 nemaju spoljni dug. Zajednički spoljni dug svih država iznosi oko 52 triliona dolara i ne uključuje unutrašnji dug svake od ovih država.

Čitav svet je bankrotirao. Kako? Kako svet kao takav može sebi dugovati novac? Tako što je sve to jedna očigledna besmislica. Tako što novac u suštini ne postoji. Postoje samo planetarni resursi, ljudski rad i oštroumnost. Monetarni sistem je jedna obična igrarija.. zastarela a pritom i u disfunkciji.  Oni koji imaju moć menjaju pravila igre po sopstvenom nahođenju, pravila u skladu sa suparničkim i izopačenim shvatanjima. (Dalje)