Ko govori u ime Zemlje?* (epilog Hopenhagena)

Visoke zvanice:
"Ostalo je manje od 24 časa. Ako nastavimo ovako, doživećemo neuspeh. Vreme radi protiv nas, i ako ne popustimo u svojim stavovima Kopenhagen će biti katastrofa za svakog od nas ". Nikolas Sarkozi, izvor AFP

"Ne smemo da dozvolimo da politika sitnih i sebičnih interesa spreči strategiju za spas čovečanstva. Za sve nas ne postoji jači nacionalni interes od zajedničke budućnosti planete". Gordon Braun, izvor Guardian

"Moramo da pokažemo da svet radi zajedno, kao što smo pokazali tokom ekonomske i finansijske krize. Molim Vas, da u ovom duhu zajedno radimo narednih 24 časa kako bi se sutra mogli sastati i pokazati da smo shvatili, ne može se živeti kao do sada. Svet mora da se promeni. Hajde da vredno radimo narednih 24 časa."
Angela Merkel, izvor Euronews.net

Nezvani gost- svedok  na konferenciji prerušen u novinara:
"Zaista se gnušam načina na koje su se stvari završile ovde. Ako pročitate sutra vest da je sporazum  postignut. To nije ni blizu onoga što je bilo potrebno i to je samo saučesništvo novinara koji će morati nekako da opravdaju protraćene dve nedelje. Nemamo međunarodni dogovor. I sada je zaista prekasno.."
Thom Yorke, Radiohead izvor blog radiohead.com/deadairspace
 
Epilog:
"Nije moguće rešiti problem na istom nivou svesti koji taj problem kreira"
Albert Ajnštajn
 
 
Thom Yorke na konferenciji u Kopenhagenu

 Ko govori u ime Zemlje? (odlomak)
 
 "Ljudska istorija  može se shvatiti kao lagano svitanje svesti o tome da mi predstavljamo članove jedne veće grupe. U početku je naša odanost bila posvećena nama samima i našoj užoj porodici, potom skupini lutajućih lovaca sakupljača, pa plemenu, malom naselju, gradu-državi, naciji. Proširili smo krug onih koje volimo. Sada smo organizovali ono što se skromno naziva supersile, koje obuhvataju grupe ljudi različitog etničkog i kulturnog porekla-grupe koje u izvesnom smislu rade zajedno, što svakako predstavlja humanizirajuće iskustvo koje doprinosti stasavanju karaktera. Ukoliko želimo da opstanemo, naša odanost se mora još više proširiti, kako bi obuhvatila svekoliku ljudsku zajednicu, čitavu planetu Zemlju. Većini onih koji se nalaze na čelu nacija ova pomisao se neće dopasti. Oni će zazirati od gubitka moći. Od njih ćemo se naslušati priča o izdajama i nelojalnosti. Ali, kako je to H.Dž.Vels jednom primetio u drugačijem kontekstu, izbor je ovde jasan: ili Vaseljena ili ništa.
 
"Posmatrano iz vanzemaljske perspektive, naša globalna civilizacija nalazi se na pragu da zakaže u najvažnijem zadatku sa kojim je suočena: da sačuva živote i dobrobit žitelja planete. Zar onda ne bi trebalo da budemo spremni da temeljito pretresemo, u svakoj naciji, mogućnosti preduzimanja velikih promena u okviru tradicionalnih načina na koje se rade stvari, korenitog prekrajanja ekonomskih, političkih i religijskih institucija?"
 
"Jer mi, naime, predstavljamo lokalno otelotvorenje Kosmosa stasalog do samosvesti. Počeli smo da razmišljamo o vlastitom poreklu: zvezdana građa koja umuje o zvezdama; organizovani skup deset milijardi milijardi milijardi atoma koji ispituje evoluciju atoma, dokučujući dugi put koji je, barem ovde, prevalila svest u toku svog nastajanja. Naša odanost pripada našoj vrsti i planeti. Mi govorimo u ime Zemlje. Obavezu da opstanemo ne dugujemo jedino sebi samima, nego u podjednakoj meri  i Kosmosu, drevnom i ogromnom, iz koga smo iznikli. "
 
Karl Segan, Kosmos 1980.g.
 


Dimni signali iz Hopenhagena

 

Thanks to Boston's BIG PICTURE

 

 Tragom vesti sa konferencije o klimatskim promenama u K(H)openhagenu.

               Kineski rast emisije gasova staklene bašte će biti 3 do 4 puta veći 2020. od zajedničkih ušteda koje obećaju USA i EU, kažu eksperti.

               Čak iako kineska ekonomija održi stopu rasta od 8% i država održi obećanje da smanji emisiju ugljenika po jedinici bruto domaćeg proizvoda za 40-45%, ukupna emisija će se ipak duplirati do 2020, izjavljuju eksperti za Rojters.

              "Uz stopu rasta od 8%,emisija će porasti za 74%",kaže Emmanuel Guerin, klimatski analitičar francuskog Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose, u izjavi za Rojters.

             "Kina, emitujući 7,2 gigatona ugljen dioksida 2005 god. izbljuvaće čitavih 12,6 gigatona u 2020.god...1 gigaton više u odnosu na scenario vodećeg eksperta za klimatske promene Nikolasa Stern-a, koji je procenio maksimalnih 11,6 gigatona" kaže Emmanuel.

             Druga studija panel diskusije evropskih stručnjaka, kalkulišući različite osnovice emisije iz 2005.god, predviđaju da će emisija gasova staklene bašte biti još veća i duplirati se do 2020. Njihova procena je da će rast emisije štetnih gasova biti tri ili četiri puta veći od obećanih ušteda u emisiji SAD i EU, prenosi Rojters, citirajući anonimnog člana panel-diskusije.
 
              Nisam mogao a da ne prenesem u celini ovu vest iz Hopenhagena, iako se čini da morate biti klimatski ili ekonomski stručnjak da biste razumeli ovu vest na pravi način, dovoljno je da poznajete elementarnu matematiku. Zbog toga sam odlučio da pojednostavim ovu vest i prevedem je na jezik koji će baš svako razumeti. Nadam se da niko ne sumnja u osnovnu  matematiku.

Iz ove vesti je jasno:

-da ukoliko Kina prihvati sporazum i uspe da smanji emisiju gasova staklene bašte na pola (po jedinici proizvoda)  do 2020.godine ipak će duplirati ukupnu emisiju štetnih gasova, ako uzmemo u obzir ekonomski rast. Procenom koju će količinu  gasova  Kina emitovati u slučaju da  ne prihvati sporazum niko se i ne bavi. Verovatno bi se i kalkulator koji bi to pokušao da izračuna emitovao u atmosferu tj. samospalio.
 
 -da ukoliko SAD i EU prihvate sporazum i ostvare obećane uštede, rast emisije Kine će ipak biti 4 puta veći od uštede SAD i EU zajedno. Prognoza je znači da će biti mnogo više dima na istoku, nešto manje na zapadu, sve u svemu duplo ;)

-Podsećanje: Ovo je optimistički scenario.

-Potpuno je razumljivo zašto  je učesnik panel-diskusije želeo da ostane anoniman.

-Ako konferencija o klimatskim promenama u Kopenhagenu tokom ove nedelje doživi uspeh i svetski lideri postignu istorijski  sporazum, naći će se već neko da vam statistički upakuje tu dobru vest u novu nadu za čovečanstvo.

 


Uvod u promenu ideja

               Živimo  u bremenitom vremenu u kome je jedina konstanta promena.  Promene  su nekad krupne, radikalne, s vremena na vreme nagle i skokovite, revolucionarne, paradigmatske,  a potom blage, jezgrovite, ljudskom oku gotovo neprimetne, evolutivne. Ukupna realnost je proizvod, tkanje, matrica i matica tih promena . Menjajući sebe, mi zaista  menjamo svet , koji „promenjen“ opet deluje na nas na neočekivane načine, ne uzimajući u obzir naše polazne ideje.
               Mi smo ti koji stvarnost  kvalifikujemo kao dobru ili lošu,  pa govorimo o klimatskim ,genetskim, malignim, benignim , pozitivnim i negativim promenama.  Mutacije su isto vreme i preduslov evolucije i greška u genetskom zapisu.  Stvari u stvarnosti  ne stoje ni  dobro ni loše , stvari su uvek i samo drugačije.  Svest o stvarnosti je otuda i dobra i loša vest . Za one koji veruju ona može  biti razočarenje,  za neverne ona će biti  otkrovenje.
             Iz nesaglasnosti  naših ideja i predstava o stvarnosti  sa realnošću , nastaju paradoksi. Oni su simptomi nastajuće krize naših ideja , graničnici  našeg razumevanja,  signali da je promena ne samo potrebna već  i nužna.  Naše opšteprihvaćene ideje su slika koja  više ne odgovara okviru realnosti,  a one su važne jer  kreiraju duh vremena  i  iznad svih interesnih grupa, teorija zavera i  vladara u senci,  vladaju svetom.    Opšteprihvaćene ideje su u isto vreme i uzrok brojnih problema ali u njima je i snaga  rešenja.  Ajnštajn je rekao  da nije moguće rešiti problem na istom nivou svesti koji ga i kreira. Otuda,   da bismo  se suočili sa novim izazovima  i  obeshrabrujućim problemima potrebno je da promenimo pristup problemu, percepciju, nekada i da zaboravimo postojeća rešenja, razumevanja i pronađemo novu  ideju . Poput radoznalog  deteta koje uživa da svet posmatra i  naopačke, zašto da ne?
              Umesto uzaludne potrage za konačnim istinama i  recikliranja prošlosti , vreme je da se upustimo u potragu za mogućom i održivom   budućnošću. Nikada izazov nije bio veći nego što je to danas,  i za promenu nikada nije bilo manje vremena.  I površan pristup pojedinačnim problemima , poput ekoloških, klimatskih, populacionih, resursnih, energetskih  itd,  je dovoljan da shvatimo  da su ti problemi  zapravo pojedinačno  nerešivi  jer su rezultat,  nusproizvod kulture kojoj pripadamo, kulture u krizi i agoniji.  Civilizacija koja  je procvetala na eksploataciji ljudskog rada, fosilnih goriva i  prirodnih resursa ,jednostavno nema odgovor  na ove izazove jer svako rešavanje ovih problema, je zapravo miniranje temelja na kojima je nastala.
              Nova renesansa je ipak   moguća, iako je iz savremenog mraka nekad  teško dozreti, klice budućnosti niču na sve strane i potrebno ih je prepoznati. Ništa nije tako snažno kao ideja kojoj je došlo vreme, kaže Viktor Igo, kao svedok nekih ranijih promena  ali njegove reči sasvim pristaju i aktuelnom trenutku prodora fenomena interneta u masovnu međuljudsku komunikaciju i kolaboraciju.  Internet je socijalni  fenomen nezapamćenog inteziteta  i magnitude koji radikalno transformiše društvenu hijerarhiju čineći raštrkane socijalne mreže novim superinstitucijama koje klasične institucije čine suvišnim i zastarelim.  Pred našim očima nastaju potpuno   novi sistemi, produkcije,  koordinacije , razmene , distribucije, svojine i  što je najvažnije jedan potpuno novi sistem društvenih  vrednosti.   Proces preobražaja  ne pokazuje znake zamora, naprotiv,  svakog trenutka se  ubrzava jer  ga pokreće najsnažniji i najvažniji  resurs. Vi!

Sve što nam je potrebno je  promena ideja!


Dubai u magli

Maglovito jutro u Dubaiju
Foggy Dubai morning - from Joi ( preuzeto ovde)
 
Veličanstveni Dubai, simbol (ne)ostvarne ljudske težnje da prevlada prirodu i u pustinji stvori veštačku oazu sa idealnim uslovima za život . Od onih koji su imali sreću da ga posete, a neki i ostanu tamo da rade, sam slušao samo reči divljenja i očaranosti onim što su tamo videli i doživeli. Ali ovo nije turistički bedeker, Dubai je fenomen zlatne ere eksploatacije fosilnih goriva i šta će ovaj čudesni grad simbolisati u budućnosti, vreme će da pokaže. Cvet zapada koji je nikao na istoku i munjevito se razvio  za svega pola ljudskog veka, lako može postati  nadgrobni spomen na neuspeh sumanute ideje  trijumfa nad priodom. Dubai je ekstrem, krajnja tačka, esencija stremljenja  civilizacije kojoj pripadamo. 
 
Ako stavimo po strani euforiju koju proizvode nadrealne slike ovog naftnog raja, evo nekoliko činjenica o ovom gradu i aktuelnom trenutku kroz koji prolazi.
 
Dubai je grad koji danonoćno grade robovi, najčeće prevarom dovedeni iz svojih zemalja (Indija, Pakistan, Bangladeš itd) uhvaćeni u zamku obećanja  o velikoj zaradi na gradilištima. Kada dospeju u Dubai, oduzimaju im pasoše i nude posao za deseti deo obećane zarade, od koje je nemoguće da otplate inicijalni dug koji su prihvatili. Eksploatacija može da počne, jer ne postoji put nazad. Dane provode na vrhovima najviših građevina na svetu, u ekstremnim uslovima za rad. Turistima sa zapada se preporučuje najviše 10 minuta na otvorenom, poređenja radi. Noći provode u udaljenim nehigijenskim naseljima bez kanalizacije na ekstremnoj vrućini.

Dubai je grad izgrađen u pustinji, i troši neverovatne količine energije na rashlađivanje. Nedavno su otvorili i veštači skijaški centar u zatvorenom  tek da pokažu da se ima i može. Problem nedostatka vode su rešili najskupljim procesom desalinizacije vode, tako dobijena voda je skuplja od nafte, jer se litar vode dobija utroškom energije iz dva litra nafte.  Zahvaljujući svemu navedenom logično je da je Dubai rekorder u emisiji ugljen dioksida u atmosferu po glavi stanovnika. Emisija je veća 250% čak i u odnosu na tradicionalno nesavesne Amerikance.
 
Dubai je grad koji je u potpunosti zavistan od keša, smanjeni priliv novca od nafte, znači nedostatak pijaće vode, i čak i jednočasovni nestanak električne energije znači kataklizmu za njegove stanovnike u građevinama u kojima se prozori ne otvaraju, a temperatura bez hlađenja lako doseže i 70 stepeni Celzijusa.  Svesni svega ovoga, ljudi sa zapada su počeli da panično  emigriraju iz grada, dok to još uvek mogu. Tokom proleća je u blizini aerodroma pronađeno više od 3.000 napuštenih automobila za koje se pretpostavlja da su emigranti-biznismeni u žurbi ostavili za sobom.
 
Najnovija objava Dubai World-a, najvećeg konglomerata u UAE, vlasnika svih onih veštačkih ostrva  da nije u stanju da servisira svoje ogromne dugove u narednih šest meseci, su zapravo najava bankrota koji ima potencijalnu snagu da ponovo snažno  zatrese globalne finansije i pokrene lavinu sa nepredvidivim posledicama. Više o ovoj vesti.
 
Po svemu sudeći magla je pala na Dubai, ali to ne znači da  je samo Dubai u magli.
 


Put povratka

               "Tokom devedesetih pa sve do danas sve je naglašenija i uočiljivija čežnja u načinu na koji sasvim obični ljudi osećaju prirodu i govore o njoj.  Ljudi su ganuti pričama o prijateljstvu čoveka i medveda, očarani gracioznošću kitova, duboko dirnuti veličanstvenošću drveća, kao da su  ponovo  otkrili čudesnost velikog sveta kome pripadaju.  Stanovnici nekih predgrađa osećaju duboku povezanost sa preostalim džepovima nekadašnjeg prostranstva, šuma, močvara, livada koje ih okružuju, i spremni su da se u potpunosti posvete očuvanju tih prostora i da ih zaštite od urbanizacije i industrijalizacije. Drugi opet aktivno učestvuju u čišćenju i oživljavanju  degradiranih površina, reka i močvara.  Ljudi počinju da dižu glas u zaštitu običnih domaćih životinja kao što su krave i pilići.
                Kako da razumemo ovaj izliv osećanja? Do izvesnog stepena, to može biti rezultat aktivizma društava za zaštitu životne sredine. Ipak ono što se očigledno dešava više liči na potpuni preokret  i  korenitu promenu svesti koju niti jedan aktivizam nije u stanju da pokrene. Ne postoji politička opcija niti platforma koja može da računa na snagu i osećanja onih koji čeznu da ponovo otkriju i vrate se zagonetnoj i veličanstvenoj prirodi, onih koji osećaju simbiotičku povezanost sa životinjama i okruženjem tako snažno da imaju duboku moralnu potrebu da to i zaštite, i onih koji jedino u prirodi pronalaze mogućnost oporavka i  preporoda.   (Dalje)