Svet po Mandelbrotu

               Jedan od blogova koje poštujem i sa uživanjem  čitam godinama, nsarski me je svojim skorašnjim postom Mandelbulbs-ilustracije za nedovršenu bajku podstakao da i sam, ovim skromnim postom,uzmem  učešće u čuđenju koje evo već trideset godina od otkrića izaziva   Mandelbrotov skup ( m-set), jedno od , ako ne najvećih onda sigurno najneobičnijih naučnih otkrića prošlog veka. Kažem skromnim postom jer tema je neiscrpna sa aspekta mašte i mogućih tumačenja, s druge strane skromna je i moja veština  da  prenesem razumevanje ove kompleksne ortodoksne  matematičke  materije nematematički.

          Pronalazač ovog fraktala i otac fraktalne geometrije Benoit Mandelbrot je i sam imao poteškoća da na pravi način definiše to što je otkrio. On je postavio  jednačinu koja ima osobinu iteracije (ponavljanja) i prepustio kompjuteru da milijardama računskih operacija izračuna moguće rezultate.

 

Mandelbrot Set
                  Rezultat je geometrijski oblik  koji ima neobično svojstvo, veći je od poznatog univerzuma, moguće je uvećavati ga i uvek iznova zapažati nove formacije,nove oblike, sa bogatstvom detalja  u beskonačnim varijacijama originalnog seta. Opisati ga nije jednostavno, od navale asocijacija koje se u vezi sa ovim oblikom javljaju, on deluje organski, prirodno, poznato,  sa samosličnim replikama koje podsećaju na m-bebe, podseća i na nekakvu bubu , vilinog konjica,  na sedećeg Budu, a opet je nešto potupno novo i drugačije od svega što je viđeno. Kada se krene na putovanje u dubinu ovog fraktala, originalni set se nepravilno grana proizvodeći nove generacije  m-beba u neobičnim varijacijama boja i asocijacijama na drveće,na nervni sistem, munje,koralne grebene i uvale, drveće, galaksije, rečne doline i slivove, planinske lance, ostrva i obale. Neverovatno putovanje koje rezultira kratkotrajnim ludilom, u kome realitet čiji smo deo dobija jednu potpuno novu  dimenziju, postajemo svesni da su fraktali zapravo svuda . Fraktalna geometrija ulazi u principe prirodne kreacije. U korenu neuhvatljive  kompleksnosti i haosa počivaju jednostavni principi.
             Fraktali godinama privlače pažnju ne samo naučne javnosti, ti čudesni prizori stvaraju nesvesnu dinamiku u svakom od nas, bez obzira na uzrast ili stepen obrazovanja. Sama ta ljudska opčinjenost fraktalima ukazuje na neki važan estetski i simbolički sadržaj, neku energiju  "praslike", arhetipa K.G.Junga koji fraktale nije mogao videti na način koji mi to danas zahvaljujući kompjuterima možemo. Evo nekoliko Jungovih zapanjujućih  zapažanja o arhetipu:
 
"Kao što praroditelji stvaraju genealogiju, tako su i arhetipovi u stanju da iz sebe ispuštaju svoje i njihovo potomstvo a da pri tom ne izgube svoj pralik."

"Arhetip- iskonska slika, praslika, dominanta kolektivnog nesvesnog,nestvoreni bogovi."*

-Fraktale još nazivaju i otiskom Boga.

  "Zbir arhetipova za Junga predstavlja skup svih latentnih mogućnosti ljudske psihe: ogorman, neiscrpni materjal drevnog znanja o najdubljim vezama između Boga, čoveka i kosmosa." *

-Dakle, istih su "dimenzija" kao i fraktali. 

"Arhetip je metafizičke prirode, jer je svesno transcedentan, on po svojoj suštini pripada području sličnom psihi." *

-I Mandelbrotov skup  ima to svojstvo transcendentnosti, jer ne možete reći da je stvaran da postoji u realnosti, oni su više a priori postojeća stvar.

               Ljudski mozak je takođe lep primer fraktalne geometrije, to je jezik kojim naša svest i nesvesno "komuniciraju" kroz arhetipove, bilo da su to slike ili zvuci. Fraktale pronalazimo i u muzici, i to ne samo onoj koja je prepuštena mašinama (fraktalnom eksperimentu) već i u živoj ljudskoj muzici koja inspiraciju crpe iz dubokih bunara kolektivnog nesvesnog iznoseći na svetlo dana univerzalne/arhetipske emocije i stanja.
              I sada je lako  pronaći "to" zajedničko u obliku kućice puža, vihoru snežne oluje, gitarskom solou David Gilmour-a, ćukanju ćuka u noći, treperenju u  glasu Jeff Buckley-a, metamorfozi Philip Glass-a, hindu mandali i  šari na ćilimu  koje su naše bake tkale,  građevinama  Antonija Gaudi-a ,  svetlucanju  udaljenih galaksija i još mnogo čemu , ako na trenutak  svet pogledamo po Mandelbrotu.

    

 


 

  *odlomci iz Psihologije Karla Gustava Junga Jolande Jakobi


Automobilizam 2.0

Fenomeni svetske mreže web 2.0 kao i peer-to-peer (skr. p2p) se ne ispoljavaju  samo na internetu. Model decentralizovane kolaboracije, slobodnog pristupa i zajedničkog korišćenja, nenovčane razmene i deljenja, se praktičnošću rešenja nameće kao novi kulturni model i u sferama van svetske mreže. Mogućnosti primene peer-to-peer modela na konkretne probleme u praksi ograničene su isključivo maštom i kreativnošću. P2p protokol je po nekim izvorima nastao kao izum prevaranta koji je genijalni  alat koristio za provaljivanje broja računa kreditnih kartica da bi nakon toga doživeo masovnu i socijalno prihvatljiviju primenu u razmeni muzičkih i video sadržaja.

Da li je moguće ovaj model decentralizovane distribucije primeniti na našu potrebu za mobilnošću? Neki misle da je moguće i da će upravo tako izgledati budućnost automobilizma, a da će automobil u privatnom vlasništvu postati artefakt prošlosti.
 (Dalje)


Minut nade

Tempus fugit landscape     Juče , 14.01 je  Doomsday Clock ili časovnik sudnjeg dana koji ažurira Bilten nuklearnih naučnika pomeren za 1 minut unazad, tačno vreme je sada 6 minuta do ponoći koja figurativno označava samouništenje civilizacije. Od 1947.g. časovnik je ažuriran   18 puta, a sve u skladu sa pomeranjima u odnosima između atomskih supersila, svet je bio  2 minuta do ponoći 1953, 3 minuta do ponoći 1984.u jeku Hladnog rata, pa do 17 minuta posle ponoći na kraju trke u naoružavanju početkom devedesetih.
 Nedavno su pored opasnosti opšteg nuklearnog rata u portfolio rizika uključene i klimatske promene inicirane ljudskom tehnologijom kao i nanotehnološka dostignuća.
                Najnovije pozitivno pomeranje časovnika članovi borda obrazlažu svetskom kolaboracijom na smanjenju nuklearnog arsenala i stidljivim koracima ka ublažavanju klimatskih promena. Pomeranjem za samo jedan minut unazad žele da istaknu da je mnogo više potrebno učiniti da bi se pretnja otklonila i da u ovom trenutku jedino postoje razlozi za nadu u pozitivan razvoj događaja.  
                Juče je pokrenut i blog na adresi www.turnbacktheclock.org koji će pratiti nove ideje,inicijative i događaje koji mogu uticati  na naučne i političke krugove u kreiranju sigurnije budućnosti. Ideja autora je da oforme  pokret, zajednicu naučnika i građana posvećenih ovom cilju. Sasvim dovoljno da uđu na listu web destinacija.
 
Podesimo časovnike i budimo u toku ;) It is too late to be a pesimist.


Kraj kulture uglja i čelika RUHR 2010

                  Svečano otvaranje Ruhr 2010                               

               Jedna od tri ovogodišnje prestonice kulture, pored Istanbula i Pečuja je i Rurska oblast na zapadu Nemačke. Po prvi put organizacija ove prestižne manifestacije je dodeljena regionu , umesto jednom gradu,i za to postoji više razloga. Rurski basen je treća po veličini konurbacija u Evropi, odmah iza Londona i Pariza, rasprostire se na 4000 kvadratnih kilometara sa 53 urbana središta i gustom populacijom od 5,3 miliona ljudi.

          Veliki basen koji nakon decenijske eksploatacije rudnog bogatstva liči na površinu Meseca, je nadaleko poznat po dimnjacima, visokim pećima i gigantskim čeličanama Thyssen i Krupp, a daleko manje po svojim kulturnim sadržajima i ponudi. Zalihe ruda su u drugoj polovini XX veka istrošene a industrija u opadanju, i Rurska oblast sada ima potrebu da promeni sopstveni identitet kako bi i u budućnosti ponovo postala pristojno mesto za život. Pod sloganom "kultura kroz promene, promene kroz kulturu" otvorena je manifestacija Ruhr 2010 tokom koje će se odigrati oko 2500 različitih kulturnih događaja i 300 kulturnih projekata, koja ima za cilj da postane zamajac promene za čitav region i nakon 2010 godine. Centralna manifestacija otvaranja je održana na jednom od najvećih ugljenokopa na svetu Colferajn u Esenu koji je stavljen pod zaštitu Unesco-a kao deo svetske kulturne baštine. Industrijski kompleks za pranje uglja je pretvoren u novi muzej Rurske oblasti.  Tokom godine svake nedelje će se manifestacija seliti u jedan od 53 grada koji pripadaju basenu uspostavljajući nove veze među njima. Ambiciozan cilj organizatora je da se čitava oblast regeneriše i integriše u jedinstvenu  evropsku metropolu. 

           Mašinerija koja je tokom XX veka omogućila megalomanske poduhvate nacističke Nemačke a kasnije i stvaranje ideje o Evropskoj uniji kroz zajednicu uglja i čelika, je čini se definitivno zarđala i došlo je vreme za neke nove ideje. Devastirana prirodna sredina, zagađene reke i vazduh više nisu u modi i ogromni projekti ozelenjavanja i saniranja životne sredine su u toku. Jedan od najboljih primera je oživljavanje reke  Emscher koja je godinama služila kao kolektor otpadnih voda najjače industrije u Evropi.

                Bez obzira uspe li Rurska oblast da pronađe novi identitet u postindustrijskom dobu i ponovo postane pristojno mesto za život, sam pokušaj govori dovoljno o nužnosti promene. Rurski džin, sinonim za tešku industriju i eksploatatorski pristup prirodnim resursima je  na kolenima, ali uz malo sreće kraj kulture uglja i čelika  može postati uspešan začetak neke drugačije kulture u  budućnosti. 

 

Industrijski park pretvoren u klizalište