(Transkript
radio emisije Charles Handy-a na svetskom servisu BBC-a o dvanaest
najznačajnijih i najuticajnijih mislilaca menadžmenta današnjice)
Da li je u današnje
vreme globalnog kapitalizma menadžment postao neka vrsta religije? Ko su ti
gurui i čemu nas uče? Sa koliko uspeha
su se dokazali u prošlosti i koliko pažnje zaslužuju njihove ideje?
Ovo su pitanja
na koja ću pokušati da pružim odgovor u dvanaest kratkih
eseja u ovom priručniku o guruima
menadžmenta.
U svakom članku ćemo se fokusirati na jednog od gurua. U prvom
ću se pozabaviti guruima uopšteno i pokušati da objasnim zašto ih smatram vrlo
značajnim.
Krenimo od početka,
da vidimo kako je nastao pojam guru.
Niko ne zna kako se to tačno dogodilo,ali pre više od dve decenije vodeće
mislioce iz oblasti menadžmenta publika je počela nazivati guruima. Neki su
predlagali da ih zovemo i vračevima, budući da njihove ideje najčešće nisu mogle biti naučno potkrepljene.
Za druge je guru bio znak da je menadžment
više umetnost nego naučna disciplina ili pak ozbiljna profesija. Knjiga Menadžer
za jedan minut prodata je u milionskom tiražu, ipak teško je zamisliti
naslov Doktor za jedan minut koji bi uopšte imao tržište.
Uprkos svemu,
menadžment je uvek bio nevidljivi sastojak uspeha. Piramide u Egiptu ili
Kineski zid nisu mogli biti izgrađeni bez dobrog sistema upravljanja. Velike
vojne akcije i pobede slavu jednako duguju kako oružju i junaštvu tako i dobroj
komandi. Velike ideje leže beskorisno rasute sve dok ih neko ne pokupi i pretvori u
plodonosnu aktivnost, ili u biznis, uz
pomoć menadžmenta. Ekonomije jenjavaju i države trule i propadaju ako se njima
ne upravlja na pravi način. (Dalje)