Dijalog za kraj

  -Od tebe očekujem da kažeš istinu!

  -Koju istinu?

  -Celu!

  -O čemu?

  -Sve, od A do Š!

  -Ali kako?

  -Glasno i jasno!

  -Nije sad vreme za to.

  -Pa da, nikad nije vreme...

  -Opet počinješ.

  -Uskoro će biti kasno za sve.

  -Za šta će biti kasno?

  -Videćeš i kajaćeš se...

  -Zbog čega ću se kajati?

  -Zbog svega što ćeš izgubiti, a onda....

  -Nemoj više, molim te...

  -Da, da , tako je kad je neko kriv.

  -Za šta sam kriv?

  -Dobro ti znaš, ali nećeš da priznaš. Ugasi svetlo, i vrati  to ćebe ovamo.    Laku noć!

 

  (preko titla svira Zero 7, album Simple Things, tema Out of Town )


O virtuelnom poverenju

             Otkako se pojavio tzv. web 2.0, čija je jedna od odlika i interakcija i generisanje sadržaja od strane samih korisnika a ne webmastera, imam utisak da je web postao jedno ljudskije i prijateljskije mesto. Ovaj stav je generalan i podložan je kritici, ipak je u pitanju samo utisak. Valjda je nas (korisnika) mnogo više nego što je to bio slučaj u bliskoj prošlosti, i prosta brojčana nadmoć  čini da imamo jednu drugačiju sliku. U skladu sa ovim razvijao se i naš virtuelni identitet, koji je u početku dobro poslužio kao paravan za raznorazne frustracije i komplekse. Jednom rečju, poligon za skrivanje. Setite se vremena kad je chat bio popularan, i evolucije ka blogu i socijalnim mrežama. Internet je sada možda više poligon za otvaranje, oslobađanje i ljudsko prepoznavanje. Po prirodi nisam baš sklon neosnovanom pozitivizmu, ali čini mi se da je čovečanstvo ponovo na pravom kursu. I puca niotkuda mogućnost veličanstvene odiseje čoveka, uprkos svim strahovima , pretnjama i problemima. Čudesno je kad otvoriš poneki blog i tamo nađeš prijatelja, bez imena, bez godina, koji je otvorio svoju stranicu i napunio je svojim nepretencioznim, običnim,  iskrenim ljudskim štivom. Ne nedostaju nekada ni komentari, ni živa reč, ni slika. Dovoljne su samo reči, i svet se menja.


Pre dve godine (13.12.2006) TIME magazin je zato izabrao Vas, blogere, za ličnost godine. Čini mi se s punim pravom. Živeli , opravdali ste poverenje!

 

YOU
                               

 


Kraj noći

                        Nadaleko čuveni svetski časopis  u svom novembarskom izdanju na srpskom donosi jednu novu temu, svetlosno zagađenje. Godinama unazad već mi nedostaje noćno nebo pod kojim sam imao privilegiju i zadovoljstvo da odrastem. Nedavno sam bio u planinama i nisam uspeo da zaspim uzbuđen od veličanstvenog prizora zvezdanog neba. Gledamo ovo sivilo i nezdravu rumen, i to sve više liči na teksturu neba iz Matrix-a. Ne umem sebi da objasnim zašto mi to toliko nedostaje, i eto razloga da to podelim sa vama. Pokušavao sam da pronađem odgovarajuću sliku da ilustrujem koliko je to lepo, ali čuda, toga nema ni na internetu. Ipak odlučio sam se za jednu koja je barem blizu. Pustio sam da svira David Gilomour, album On An Island , melanholičnu petu numeru Red Sky at Night, ostaje samo još da vam svima poželim .....laku i zvezdanu noć! (01h35min)

 starry night

 


Ideje su novac budućnosti*

             *citat "Ideas are the currency of the future." Kevin Roberts, CEO Saatchi&Saatchi

 radiohead in rainbows

Kada je čuveni engleski alternativni sastav Radiohead 2007.god odlučio da svoj novi album In Rainbows ponudi fanovima putem interneta besplatno ili uz dobrovoljnu nadoknadu, to je u prvi mah delovalo kao eksperiment i  pobuna protiv  muzičke industrije. Mesec dana nakon toga grupa Comscore koja se bavi internet istraživanjima je sumirala prve rezultate, 38 % posetilaca sajta koji su daunlodovali alubum je to učinilo uz neku dobrovoljnu  naknadu.  Tako nešto je i bilo za očekivati, ako ljudi već imaju izbor, besplatno će najčešće biti opcija.

 Sajt je zabeležio više od milion poseta za tih mesec dana, i oko milion daunlouda. Obzirom na prosečnu zaradu benda  po prodatom disku ( kreće se od 1-3$) u klasičnoj industriji, lako je izračunati da je bend mogao da zaradi oko 2.000.000$ .  Da bi dostigli  istu zaradu potrebno je da onih 380.000 ljudi koji su donirali album u proseku priloži po 5.26 $. Studijom je ustanovljeno da je prosečna donacija po posetiocu bila oko 6 $. I to je to, fanovi i bend su izbacili iz igre muzičku industriju, ili je to bila samo prva runda.

 


        Možda je ovo i najbolja potvrda u prilog peer to peer ideji koja se oslanja na snagu internet socijalnih mreža i zajednice uopšte i kako one zapravo imaju realan  potencijal da promene zauvek stanje stvari i to ne samo u muzičkoj industriji.

  

U prethodnom postu koji se bavio mogućnostima   peer to peer ekonomije, bilo je reči o fenomenu mikrokredita koji je kao model nastao u siromašnim zajednicama gde su ljudi u nevolji prirodno upućeniji  jedni na druge  , da bi se razvojem socijalnih mreža preselio i u razvijena društva. U trenutku kada su klasične finansijske institucije uzdrmane globalnom krizom,  sudeći po britanskom Guardian-u, jedan od peer to peer lending sajtova kompanije  Zopa beleži pravi procvat. Ljudi se okreću ljudima, sigurniji su kada tačno znaju kome su pozajmili novac, rizik je manji , i kašnjenja u otplati gotovo da i nema ( ipak se radi o iznosima do vrednosti novog automobila, veće pozajmice se ne odobravaju ). Posrednik je izbačen, već se uspostavlja direktno ukrštanje ponude i tražnje na sajtu internet zajednice, koje nudi svakako prihvatljivije uslove (prosek oko 8.9%) i za one koji plasiraju i one koji pozajmljuju sredstva. Nema aktivne i pasivne kamate. Mikrobankarstvo je u povoju, i možda je još rano da postane ozbiljan konkurentski model klasičnim finansijskim institucijama. Po navodima na sajtu iza čitavog projekta stoje ljudi sa ozbiljnim iskustvom u finansijskim  poslovima, koji su shvatili da stvari mogu da se odvijaju i drugačije, na opštu korist. Postoje i nagoveštaji da je i  Richard Branson, vlasnik Virgin-a, takođe veoma zainteresovan da svoju poslovnu imperiju proširi i na peer to peer lending kroz novu članicu grupe Virgin Money.

 


 

 

Sačuvaj drvo, listaj blog !