Dogma ekonomskog rasta

"Kada se ništa ne bi radilo, svet bi stao . Kakav bi to svet bio bez razvoja?Zašto bismo se razvijali? Ako se ekonomski rast popne sa pet na deset odsto, hoće li se sreća udvostručiti? Šta ima loše u stopi rasta od nula posto? Nije li to stabilna ekonomija? Ima li ičeg boljeg od jednostavnog i spokojnog života?Ljudi nešto pronađu, uoče kako to deluje i iskoriste prirodu, misleći da  to mora biti dobro za čovečanstvo. Rezultat svega toga, dosad, je zagađena planeta, zbunjeni ljudi i haos modernih vremena. 

Što ljudi više rade, što se društvo više razvija, to se više problema pojavljuje. Sve veće pustošenje prirode, iscrpljivanje resursa, nelagoda i dezintegracija ljudskog duha, sve su to posledice ljudskih pokušaja da se nešto postigne. 

 Izvorno nije bilo razloga za progres i ništa nije trebalo činiti . Došli smo do tačke u kojoj nam nema druge nego stvoriti "pokret" protiv stvaranja." 

REVOLUCIJA JEDNE SLAMKE, Masanobu Fukuoka 

PDF download

 

Revolucija jedne slamke-cover
 

                 Dugo se kanim da napišem ozbiljniji članak o ekonomskom rastu koga smatram veoma opasnom dogmom zrelom za preispitivanje i odbacivanje,  ali zapravo nema svrhe ni razloga pametovati nad nečim tako jednostavnim. Svaki pokušaj učenog objašnjenja bi vodio u još veću konfuziju. Umesto toga dovoljno je i ovih nekoliko zdravih pitanja i zapažanja začetnika permakulture Masanobe Fukuoke. 


Glavni izvor problema su rešenja

                Postoje li jasni, jednostavni odgovori na veoma složena pitanja koja se nameću čovečanstvu u bliskoj budućnostil i da li se ti odgovori mogu kvantifikovati?
                 Dovoljna je elementarna  aritmetika, ali po Albert A. Bartlett-u, nevolja i jeste u očiglednoj nesposobnosti čovečanstva da shvati nešto....ne previše složeno, eksponencijalnu funkciju. U ovom  predavanju nazvanom "Aritmetika, Populacija, Energija" (održanog neverovatnih 1600 puta) nema ničeg spektakularnog sem činjenica.  Činjenica koje ostaju to što jesu, bez obzira da li smo ih svesni ili ih svesno ignorišemo. Živimo  u paradoksu, glavni izvor problema su zapravo rešenja.
 
                    
 
  
 
 
 
 
 
 


Minsky moment

               Globalna finansijska kriza je napravila ozbiljnu pometnju u  finansijskom a zatim i realnom sektoru, na red su došli i teoretičari koji su često na muci da objasne kako to da se svetska ekonomija našla u najtežoj krizi  od tridesetih godina  prošlog  veka.
              Zajedno sa finansijskim i piramidalnim šemama pukle su i teoretske i ideološke dogme  koje su imale za cilj da opravdaju i podrže određeno stanje stvari. Jedno  od novih imena koje je isplivalo tokom tog teorijskog potresa jeste Hyman Minsky. Njegove knjige se ponovo štampaju i postaju bestseleri, sve češće se čuje za  "Minsky moment " i"Minsky meltdown". Od jednog gotovo zaboravljenog teoretičara, posthumno  on je postao centralna figura u tumačenju problema u koje su zapale finansijske institucije.
              Minsky je verovao u kapitalizam, ali je takođe uočio da kapitalizam pati od opasne genetske mutacije, modernih finansija, koje je video kao snažnu destabilizirajuću silu koja ima za cilj da stvori i održi  iluziju stabilnosti stvarajući pretpostavke za neizbežni i dramatični kolaps. Drugim rečima, čovek koji je jasno predvideo i opisao krizu pre nego što se odigrala je verovao da finansijski sistem u svojoj suštini sadrži seme propasti .
               "Nestabilnost" pisao je " je suštinska i neizlečiva  karakteristika kapitalizma."  
               Njegova hipoteza  finansijske nestabilnosti, se ostvarila u praksi nekoliko  decenija kasnije.  U početku postoji privid stabilnosti, kreditori i uzajmioci izbegavaju rizične poslove, zajmovi se vraćaju na vreme, biznis napreduje i svima je dobro. Uspeh neizbežno ohrabruje i jedne i druge da prihvate veći rizik u nadi da će napraviti više novca. Kako Minsky zapaža " Uspeh izaziva zanemarivanje mogućnosti neuspeha."  Ohrabreni uspehom ljudi zaboravljaju na rizik i nastaje jedna euforična ekonomija, u kojoj se pojavljuju rizični uzajmioci, spekulatni, čiji prihodi mogu da pokriju kamatu ali ne i glavnicu, tzv Ponzi uzajmioci.  Inkubacija krize može da počne, svaka panika na tržištu može da dovede do sloma. Bankrot jedne kompanije, ili otkrivanje kakve zapanjujuće prevare izaziva strah i odjednom svi nastoje da naplate svoja potraživanja. To je "Minsky moment" koji okida krizu jer se stvara atmosfera nepoverenja u kojoj prvo propadaju spekulanti jer u potpunosti zavise od kredita, zatim i stabilniji igrači koji mogu lako da se nađu u poziciji da čak ni prodajom imovine nisu u stanju da plate svoja dugovanja. Užurbana prodaja imovine izaziva opet, pad cena na tržištu i čitav finansijski sistem počinje da se urušava.  Sistemom spojenih sudova kriza se seli  u realni sektor.
 
Ako vam je odnekud poznat ovaj scenario, svaka sličnost sa realnim događajima (ni)je slučajna.
 
 
“There is nothing wrong with macroeconomics that another depression won’t cure.” Hyman Minsky


Moderna poljoprivreda

 Moderna poljoprivreda se zasniva na upotrebi zemlje u procesu pretvaranja nafte u hranu. 

 

 


Ovoga puta će to biti LIČNO...

Novi film Michael Moore-a "Capitalism A Love Story" čija je premijera najavljena za 02.10.2009. predpremijerno je prikazan na filmskom festivalu u Veneciji. Ovoga puta  pod kritičkom lupom  Michael Moore-a je ništa manje nego vladajući vid društvenog uređenja, kapitalizam. Zaključak ovog dvosatnog dokumentarnog ostvarenja  je "Kapitalizam je zlo, a zlo se ne može kontrolisati."  Onima koja ova gola činjenica nije doprla do svesti, neka se opuste i pripreme za sahranu  ove ideološke ljubavi. Ako je verovati teaser-u, ovoga puta će to zaista biti LIČNO.